Ponedjeljak, 21 rujna, 2020
Naslovnica Blog

Dr. Igor Štagljar o razini ugroze korona virusom!

0

Prenosimo objavu našeg proslavljenog znanstvenika dr. Igora Štagljara sa njegove FB stranice koja govori o stvarnoj ugrozi od korona virusa.

Dr. Igor Štagljar

“Danas je WHO objavio da postoji 79.300 ukupno zaraženih sa COVID-19. Od toga velika većina, njih 77.000 u Kini, od čega velika većina u Wuhanu.

Wuhan ima 11 milijuna stanovnika. Zaraženih je, ajmo reći, svih 77.000 da je u Wuhanu.

77.000/11.000.000 = 0.007
Ilitiga 0.7% je zaraženo stanovnika Wuhana.
99.3% Wuhana NEMA virus. U gradu odakle je krenula epidemija!

Također, ne zaboravimo da je preko 10.000 ljudi u međuvremenu preboljelo virus.
Dakle TRENUTNA brojka oboljelih nije 79.300 nego 79.300 – 10.000 ozdravljenih (i minus 2500 umrlih) tj trenutno ima debelo ispod 70.000 zaraženih, a ne 79.300.

No što je sa smrtnosti od virusa?
E pa, ako imate preko 80, i zaraženi ste sa virusom, šansa da umrete je 14.8%. Što znači da će 85.2% ozdraviti.
Ako imate od 50-60 godina, imate 1.3% šansu umrijeti ako ste zaraženi sa virusom.
Za mlađe od 40, šansa je 0.2%. dakle 99.8% mladih ispod 40 godina koji se zaraze, će ozdraviti.

ALI!!!!!!!!!!!!!

To je samo ako se zarazite. Šansa da se zarazite je, na temelju skoro 3 mjeseca epidemije na izvoru zaraze, Wuhanu – 0.7%.
Dakle 99.3% je šansa da virusa nikada vidjeti nećete.

Na tih 0,7% tek idu postotci, pa tako ako imate 85 godina, imate 0.7% šanse uopće pokupiti virus, pa ako ga pokupite imate još 14.8% šanse umrijeti od njega, odnosno ukupno imate 0.103% šanse umrijeti od tog virusa. To znači da imate 99.897% šanse NE UMRIJETI od tog virusa.

Za jednog 45-godišnjaka, te dvije šanse pomnožene iznose 0.0028% da će ih koronavirus ubiti. A 99.9972 da neće.
Za jednog 35-godišnjaka šansa da će umrijeti od ovog čuda je 0.0014%. A da neće umrijeti je 99.9986%

Pazite, to je 0.7% da ga uopće dobijete i 0.2% da umrete od njega, ako ste ispod 40 godina starosti.

POANTA PRIČE: OPASNOST POSTOJI, DA. No nije ni blizu ovako velika kako piše u novinama i po portalima.

Zapitajte se usput zašto se tako malo priča o preko 10.000 Kineza koji su OZDRAVILI od tog virusa? Kome to nije zanimljiva vijest i zašto nije?
Tko živi od toga da vi što više čitate njihove članke i kupujete njihove novine?

Usput, Kina ima 1.386.000.000 stanovnika. zaraženo je njih 77.000. Na 1.4 milijarde.
To je 0.0055% svih Kineza.

Ponavljam, “čak” 0.0055% svih Kineza je zaraženo sa ovim virusom. To znači da u zemlji odakle virus dolazi, 99.9945% stanovništva NEMA virus.
To znači da ako posložite 10.000 Kineza, 5 će ih imati virus a 9.995 neće. ETO koliko je virus zarazan.”

Rusija je velesila, sviđalo se to nekom ili ne!

0
Vladimir Putin, predsjednik Rusije

Naš najbolji reporter, Robert Valdec, pokrenuo je portal čiji slogan je ‘Out of mainstream’. Da je na tragu potpuno drugačijeg pristupa nekim od osnovnih uvriježenih mainstream medijskih zagovaranja poželjnog mišljenja o vanjskoj politici dokazuje i članak koji je napisala Jelena Jurišić, a mi ga u cijelosti prenosimo.

‘Majčica’ Rusija

Ono kad bubneš i ostaneš živ: „Rusija je, realno, velika sila samo po svojoj geografskoj veličini, prirodnim resursima koji s time dolaze, po svojoj povijesti i mjestu stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta te po – nuklearnim bojnim glavama, nekoliko tisuća njih“. I skočiš sam sebi u usta!

Jer autor ovog citata htio je ismijati Rusiju, a u biti je naglasio njene osobitosti kao istinske velesile. Taj je pojam tijekom Hladnog rata bio namijenjen samo dvjema državama, Sjedinjenim Državama i pokojnom Sovjetskom Savezu, kao predvodnicama dvaju suprostavljenih vojnih blokova i nuklearnim super silama.  Nakon pada Berlinskog zida i raspuštanja Varšavskog pakta SAD su  na vrhu ostale usamljene, a George W. H. Bush  je 11. rujna 1990. u Kongresu nazvao to novim svjetskim poretkom.  No jednopolarni svijet ipak nije vječno trajao, javno ga je pokopao Vladimir Putin u svom čuvenom govoru na sigurnosnoj konferenciji u Munchenu 2007.

Kako odrediti tko je danas velika sila? I čime? Ako se vodimo hladnoratovskim mjerama, po principu vodstva vojnog bloka to su samo SAD, a po principu posjedovanja nuklearnog  oružja popis je puno duži – opet SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i, neslužbeno, Izrael. Aleksandar Dugin, autor teorije multipolarnog svijeta, smatra kako status pola određuju njegova geopolitička, ideološka i gospodarska moć te je takvima nazvao SAD, Kinu i Rusiju.

Geopolitička moć svake od njih je neosporna, ideološka i ekonomska moć očite su za SAD i Kinu, dok se Rusiji kao ideologija pripisuje euroazijatstvo, a ekonomski je moćna zbog njenog bogatstva sirovinama, posebno energentima, kojima dominira u Euroaziji, odnosno geopolitičkim rječnikom Halforda Mackindera rečeno, Heartlandu.

S druge strane, jednom godišnje kada se održava samit G7, od 1997.  do ožujka 2014. G8, kada je Rusija suspendirana  zbog aneksije Krima, mediji nas izvještavaju o sastancima sedam najmoćnijih zemalja svijeta. Ovaj forum industrijski najrazvijenijih zemlja svijeta osnovan je nakon velike naftne krize 1973., a čine ga SAD, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Japan, Prema listi zemalja s najvećim rastom BDP-a Međunarodnog monetarnog fonda za prošlu godinu, u prvih sedam gospodarskih najjačih zemalja su Kina i Indija, na 2., odnosno 5. mjestu, a iz „velike sedmorke“ ispali su Italija (8.) i Kanada (10.). 

A kada bi smo za kriterij velesile uzeli, navedene na početku teksta,  geografsku veličinu,  prirodna bogatstva, dugotrajnu povijest države, članstvo u Vijeću sigurnosti, nuklearno oružje i mjesto među industrijski najrazvijenijim zemljama svijeta (Rusija je na 11. mjestu), Rusija, sa SAD-om (bez dugotrajne povijesti) i Kinom (bez prirodnih bogatstava) dijeli prvo mjesto sa zadovoljenih pet od šest kriterija. Za sada, dok joj Zapad sankcije ne ukine.

Jelena Jurišić, Normabel.com

Gavran

0
Damir Tomljanović 'Gavran'

U samoću mene pusti! – nek ti trag se s biste zbriše
Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun, što srce siše!
Reče Gavran: “Nikad više”

Sutra 18. 02. 2020. predsjedničku prisegu izreći će peti predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović.

Na današnji dan 17. 02. 1994. godine poginuo je Damir Tomljanović. Gavran. Damir Šimunić, jedan od prvih zapovjednika u ‘Tigrovima’ rekao bi za njega i njegove suborce – div!

Moj otac i njegova braća bili su pripadnici partizanskog pokreta. Divio sam se njihovoj borbi, njihovom idealizmu. Točno se sjećam trenutka kada sam ocu rekao kako mu zavidim na mogućnosti koju je imao da sebi dokaže vlastiti idealizam. Nisam ni bio svjestan što sam izgovorio. Petnaestak godina kasnije našao sam se u poziciji da preispitam svoje ideale.

Što uopće znači biti idealist? Kako netko dokazuje svoj idealizam? Paradoksalno, jedino ugrozom svoje egzistencije, onog najvrijednijeg što posjeduje, života! Za idealizam nisu potrebne škole, nauke, samo otvoreno srce i vjerovanje da to što čini je dobro koje brani slabije od jačih, pravedne od zlih! Kako napraviti razliku? Jednostavno, zlo ima samo jedan oblik, dobro mnogo lica. Etičan čovjek to prepoznaje.

Damir Tomljanović bio je jedan od mladića koji su prepoznali lice zla. Nema tu mnogo idealiziranja. Političari koji su nas promatrali iz ptičije perspektive imali su pregled nad čitavim ‘bojištem’. Mi ‘mali mrav’ vidjeli smo samo ono što nam je bilo pred očima. Nismo razumijevali globalnu politiku, geopolitiku, razmjene teritorija, prodaju i predaju. Za nas dogovorni rat nije imao ljepotu diplomatskog stola na kojem se moglo na salveti crtati granice budućih država. Stvarnost našeg ‘dogovora’ sa sudbinom bila je borba, preživljavanje ili smrt. Nitko nije tako glup, pa niti idealist, da gine za stvar za koju zna da je dogovorena. Problem je što nismo znali. U tom trenutku, u tom očištu, na tom mjestu, nismo znali, a mnogi ni danas ne vjeruju. Kako bi? Čemu sve to?

Damir Tomljanović i Tomo Medved

Davor Tomljanović bio je dijete iz Krivog Puta, koji svoje suborce nije propitivao tko su im roditelji, koja ih ideologija vodi, već hoće li ga slijediti i biti mu potpora kada on krene prvi. Nikada nije tražio da netko ide ispred njega, već da bude uz njega. Kroz njega se zrcalila cjelokupna nekoherentna skupina dragovoljaca koji su bili djeca partizana, ustaša, katolika, pravoslavaca, ateista, domoljuba, rodoljuba, Roma, Njemaca, Iraca, Francuza, svih koji su smatrali nepravednim da jači tuku slabije.

Zvuči idealistički. Nije. To je bila stvarnost te 1991. godine. Većina je krenula braniti pravo na slobodu i samoopredjeljenje, ne Republiku Hrvatsku. Ona je bila posljedica borbe za to pravo. Mnogo smo mi, koji smo se borili za slobodnu republiku, napravili protiv nje, u godinama slobode nesuprotstavljanjem lopovskim vladama. Da, lopovskim, vladama, gradskim upravama, partijskim uhljebima. Kako nama dragovoljcima nije bilo važno tko je kakvog porijekla, tako stranačkim kradljivcima ne smeta političko opredjeljenje protivnika sa kojima sklapaju unosne poslove na uštrb građana. Promatrali smo to nijemo. Nema isprike. Ne, takvi nikada nisu bili naši. Bilo je teško priznati da si se borio, da su tvoji prijatelji ginuli, ostajali invalidi, za ljude koji nisu vrijedni niti našeg hraćka! I tako, umjesto da ih pljunemo i potjeramo, pljunuli smo u zrak i sada smo se sami popljuvali. Kredibilitet branitelja sveo se na porugu. I ono što je dobro je postalo upitno. Boli to iskrene branitelje, jako. Tim više jer znamo da smo sami krivi za to.

Gavrani IV bojna 1. GBR “Tigrovi”

Damir Tomljanović bio je ratnik kojeg nije zanimala politika, kojeg nisu zanimali činovi, njemu su jedino bili važni njegovi suborci. Svaka smrt nekog njegovog vojnika bio je dio njegovog života manje. Damir Tomljanović svojom čovječnošću postao je vođa – Gavran. Za Gavranom su ljudi išli bez straha, jer ispred njih je koračao div. Zvuči vam patetično? Da ste ikada išli u korak iza njega, u susret mogućoj pogibelji, a opet mirni, ne bi!

Na današnji dan priije 26 godina poginuo je jedan od najboljih. Nekada su takvi ljudi bili narodni heroji. Danas su usputna fus nota u kalendaru. Životni cinizam učinio je da velikani obrane i oslobađanja zemlje budu poistovjećeni sa lažnim braniteljima, pitanjima o zasluženim ili nezasluženim mirovinama, pravima ili povlasticama. Kakve veze mrtvi heroji imaju s time? Imamo li imalo samopoštovanja. Zar su sve te žrtve doista bile uzaludne i vrijedne prijezira?

Damir Tomljanović i suborci u Zapadnoj Slavoniji

Damir Tomljanović je poginuo. Gavran živi! Možda sutra sjedne na neku od grana drveta u krugu vile na Pantovčaku i mirno promotri prisegu petog hrvatskog Predjednika Zorana Milanovića! Možda im se pogledi susretnu. Možda Predsjednik shvati poruku Gavrana: Za mnom!

CROATIA INDOORS 2020 u Rijeci, početak veslačke sezone

0

Rijeka ove nedjelje 16. 02. 2020. godine nije bila samo Evropska prijestolnica kulture, nego i hrvatskog veslanja. U organizaciji Veslačkog kluba Jadran Rijeka i Hrvatskog veslačkog saveza, u Rijeci je održano Otvoreno prvenstvo Hrvatske na veslačkim simulatorima – CROATIA INDOOR 2020.

Svojevrsni uvod u natjecanje bila su prošlotjedna obaranja tri svjetska rekorda za veterane skupine F (60-69) Dubravka Skračića iz HAVK Mladosti. Svjetske rekorde na 100 metara, 1 minutu i 500 metara oborio je na pomičnom ergometru tzv. slideru (ergometar nije fiksiran i vjerno odražava osnovni veslački pokret).

Potvrda o obaranju Svjetskog rekorda na 500 metara

Nakon dvije godine dobro planiranih treninga postavio je dva svjetska rekorda. Prvo je odveslao 100 m za 14.3 sekunde, a zatim 500 m za 1.21.4 sekunde. Usput je postavio i rekord na 1 minutu prešavši 380 metara. Uskoro planira pokušati oboriti rekord i na 1000 m. 

Martin Sinković, pobjednik CROATIA INDORSA 2020 u Rijeci

Olimpijska sezona za naše veslače počela je tradicionalno u Rijeci natjecanjem na veslačkim simulatorima. Ovo natjecanje daje uvid u tjelesnu spremnost veslača i prvi je test za pokušaj da se izbori mjesto u reprezentaciji. Ove godine, to je još značajnije obzirom da se nalazimo u godini održavanja Olimpijade.

Zbog čega je test na ergometrima bitan? On je uglavnom orijentacione važnosti. Ne jamči uspjeh ‘na vodi’, ali pokazuje fizičke preduvjete koji se mogu realizirati veslanjem u čamcu. Biti dobar na ergometru može pomoći dobrim rezultatima u čamcu, ali ne biti dobar gotovo sigurno pokazuje da najecatelj neće moći pružiti svoj maksimum u posadi ili samcu.

U konkurenciji seniora A pobiijedio je Martin Sinković u vremenu 5.48.8, dok je drugi stigao Matej Metković ispred Davida Šaina. Kod seniora B pobijedio je Nik Krebs sa 5.54.3, dok su drugi i treći stigli braća Lončarić, Patrik sa vremenom 6.01.6, dok je Anton bio sporiji 1,2 sekunde i ostvario vrijeme 6.02.8

U lakim seniorima u samo tri desetinke sekunde razlike ušli su Luka Radonić kao prvi u vremenu 6.25.4, a drugi je bio Nickol Udovičić sa 6.25.7.

Seniorke A proglašenje pobjednice

Kod žena u seniorskoj konkurenciji pobijedila je Marcela Milošević u vremenu 6.58.2, dok je u seniorkama B prva stigla Ivana Jurković izveslavši vrijeme 6.51.8

Vidljivo je da su rezultati na ergometru ove godine nešto slabiji. Razlog tome moguće je naći u mogućnosti izlazaka na vodu zbog povoljnog vremena. Nadamo se da će to biti dobar zalog da uz dvojac bez braće Sinković i samac Damira Martina, možda još jedna posada izbori nastup na Olimpijskim igrama u Tokyu.

Rezultate možete vidjeti na stranici vkjadran.hr

Veliki prosvjed pod maskama u Samoboru

0

Samobor je spreman za prihvat brojnih prosvjednika koji će u organiziranim povorkama pod krabuljamai okriljem noći po 194-ti puta pokazati kako je stvarnost zapravo privid, a ono što nam se čini maskama, stvarnost koju živimo.

Upravo danas na Valentinovo, 14. veljače, Princ Fašnik, Princeza Sraka, Sudec i Fiškal iskazati će vjekovnu zaljubljenost smrtnog čovjeka prema vlasti i preuzeti ključeve grada od Kreše Beljaka proglašavajući “Slobodnu Fašničku Republiku. Ove godine pod sloganom: Od bedaka do superjunaka res publica će trajati do 25. veljače. Ceremonija preuzimanja ključeva počinje u 19 sati, a potom će na glavnoj fašničkoj pozornici svoje maske predstaviti samoborski srednjoškolci iz Ekonomske, trgovačke i ugostiteljske škole, Gimnazije Antuna Gustava Matoša i Centra Lug. Novoj vlasti i njegovom puku na kraju će, oko 20 sati, zapjevati Željko Bebek.

U danima predstojećeg vikenda, u prijepodnevnim događanjima sudjelovat će
djeca, a u poslijepodnevnima odrasli. Dječji fašnik u subotu, 15. veljače, obilježit će od 11 sati nastupi skupina djece iz vrtića, škola, zborova i klubova iz gradova diljem Hrvatske. To su dječji zborovi Limači, Zvončica, Medenjaci i Kikići te Slavuji i Slavujčeki, Akrobatski rock’n’roll Bistra, Dječji vrtić Loptica, Osnovna škola Jasenovac, Plesni klub Barbara, Dugoselske mažoretkinje i Mažoretkinje Unity S.

U nedjelju, 16. veljače, u 11 sati u centar dječjih fašničkih spelancija stiže velika povorka 18 dječjih skupina iz 6 samoborskih vrtića, Grigor Vitez, Osmijeh,Potočić, Dječji grad, Mali prijatelji i Izvor.
U subotu 15. veljače, poslijepodne, od 18 sati, na Fašnik u Samobor stižu gosti
iz više hrvatskih i slovenskih gradova i drugih manjih mjesta, Ptuja, Kapele i Dobove,
Kvitrovca, Domašinca i Štefanca, Novog Sela na Dravi, Makarske, Ključa Brdovečkog,
Biograda na moru, Čakovca i Labina, dok će u nedjelju, 16. veljače, u 15.30 na
fašničku scenu sa svojim alegorijskim kolima i scenskim nastupima stupiti
predstavnici mjesnih odbora Domaslovec, Konšćica i Pavučnjak.
Koncert će u subotu 15. veljače, u 17 sati održati Šajeta, a navečer u 20 sati
Tomislav Bralić i klapa Intrade, dok će u nedjelju, 16. veljače, od 17 sati publiku
zabavljati Slavonske lole.
Za maskirane posjetitelje Slobodne Fašničke Republike pripremljene su i
bogate nagrade kroz predstavljanja na glavnoj pozornici ili ispunjavanjem Fašničke
putovnice, odnosno Stripovnice. Tu su i brojni drugi popratni štandovski i
ugostiteljski programi na više lokacija u gradskom središtu, igraonice, Urbana zona
iza kina, luna park, dječje i kulinarske radionice i još puno toga.

Privremena regulacija prometa na snazi će biti i u dane vikenda za vrijeme trajanja fašničkog programa. Parkiranje će se subotom naplaćivati samo na sajmištu dok zbog lunaparka, parkiranje nije moguće na parkiralištu u Kompareovoj ulici.

Nemojte zaboraviti da “bedaki noriju saki dan, a pametni samo na fašnik!”.

Kako je dobro, vidjeti ih opet! Evo tko se sve sinoć pojavio u Saloonu

0
Javno.hr

Stihovi popularne pjesme „Novih fosila“ ‘kako je dobro vidjeti te opet’ najbolje dočaravaju sinoćnje druženje povodom 50 godina discoteque „Saloon“.

Od samog otvaranja popularni „Saloon“ bio je mjesto okupljanja, druženja Zagrepčana, počesto i njihovih gostiju. Bilo je tako i jučer.

Mlađim čitateljima neka imena možda ne govore mnogo, ali vrijedno je spomenuti ih. Iako u osmom desetljeću života, vitalan i pribran bio je Pero Zlatar. Gospodin Zlatar davne 1970. godine dao je ideju da se u prostorima KK Lokomotiva otvori prostor za druženje, klub. Nazvali su ga „Saloon“ Plavog vjesnika, jedne od najtiražnijih novina u Jugoslaviji. Pero Zlatar u nešto starijoj generaciji novinara i danas slovi kao jedan od najinventivnijih novinskih urednika na našem prostoru.

Vlaho Srezović i Pero Zlatar
Vlaho Srezović i Pero Zlatar

Damir Jirasek, dugogodišnji urednik beskrajno čitanog magazina „Arena“ došao je kao autor monografije o „Saloonu“ u kojoj je prikupio stotine priča o ljudima i njihovim druženjima u prostoru kluba, zbog čega je naposljetku dobio nadimak – legendarni.

Dogodovštine iz „Saloona“ desetljećima su bila okosnica kolumne ‘Kavkaz’ Miljenka Mitrovića koja je izlazila u „Večernjem listu“. Mićkovi vispreni, infotaiment tekstovi, bili su svojevrsni tiskani life style magazin u eri dok su tiskani mediji imali prevagu nad elektroničkim.

„Saloon“ je prije svega bio klub u koji su svraćali poznati košarkaši. Legendarni play maker „Lokomotive“, najpoznatiji košarkaški brk, Nikola Plećaš, sjedio je u kutu na mjestu gdje je vjerojatno sjedio i prije 50 godina. U prostoru „Saloona“ kao i nekada na terenu, dominirao je Andro Knego, legendarni centar „Cibone“.

Andro Knego nekadašnji centar KK "Cibone"
Andro Knego nekadašnji centar “Cibone”

Posebna znamenitost „Saloona“ bili su njegovi DJi. Jedan od njih, moj šulkolega, Igor Primec i jučer je zavrtio nekoliko setova i pokrenuo ‘gerijatriju’ tako da se čula škripa umjetnih kukova i reumatičnih leđa, a sve uz širok osmijeh.

Škrobo "Čičak" i Igor Primec "Primavera"
Škrobo “Čičak” i DJ Igor Primec “Primavera”

Kultni program koji je bio na rasporedu utorkom, „Ruby Tuesday“ kao okosnicu je imao kućni band koji je, kako tada, tako i danas, okupio Tomas Krkač, rock basist za kojeg bih rekao da nema hrvatskog rokera s kojim barem jednom nije svirao.

Tomas Krkač
Tomas Krkač “Telefon Blues Band”

Na kraju, na samom kraju, dogodilo se ono zbog čega je „Saloon“ bio i ostao velik klub. Srezovići. Tata Vlaho, simbolički je predao palicu sinu Mari, koji se godinama trsi obnoviti klub, izboriti pravne bitke i pružiti Zagrebu urbani klub kakav zaslužuje. Njihova međusobna ljubav, predanost i poštovanje izmamili su spontani pljesak okupljenih koji ih je do suza dirnuo.

Cijelo druženje završio je Maro Srezović riječima: „Ljudi, vidimo se u subotu!“

Izgubljen slučaj

0

U trgovačke centre navraćam samo po ono što drugje ne mogu nabaviti – radije u kvartovskoj prodavaonici nešto platim i osjetno više, nego da se izložim dehumanizirajućoj studeni hala s tisućama artikala… i jedva nešto manje neljudskom stampedu mnoštva, koje se džunglama i pustopoljinama konzumerizma kreće poput zombija puštenih u šetnju hologramom smišljenim u mašti podmukla mizantropa. Ne doslovce iz istog razloga, ali potaknut jednakim osjećajem da bih se našao u posve nepodnošljivu mi ambijentu obilježenu iluzijom odabira – kojim ljudi, s kojima ne dijelim baš ništa od svega do čega mi je stalo, plaze kao ubojice slobodna vremena s predumišljajem – nisam u nedjelju potegao do birališta: svoje sam građansko pravo kuvertirao za neku izgledniju prigodu… bude li je ikada.

Nažalost, sudeći po odvijanju, ishodu i odjecima „blagdana demokracije“ 26. svibnja – ne bih rekao da će je biti, barem za moga života. „Mlada hrvatska demokracija“, rođena „mirnim prijenosom vlasti“ – odavno nitko nema iluzija: kramarskom pogodbom udbaško-ustaške falange i posljednje garniture vrtnih patuljaka u prisavskoj kockici o trampi Hrvatske za imovinu SKH – još se jednom potvrdila kao bijedno hinjen karneval, provincijski ritual pod egidom jebo-lud-zbunjenog, a bez stvarnog sadržaja, bez uredne procedure, bez transparentnosti čak i u tako banalnom aspektu kao što je usklađenost broja punoljetnih građana (birača na popisima), s brojem dostavljenih listića. Ništa se nije promijenilo u paketu izbornih zakona, pa čak ni nakaradan kroj izbornih jedinica, od vremena kada je krivousti mitoman grmio o „nedozvoljenoj oporbenoj situaciji“ – pravo glasa na izborima za predstavnike ove zemlje u Europskom parlamentu uživaju i državljani BiH, lažna dijaspora, kao i ona prava, koja (nu, vraga!) živi u državama koje nisu članice EU. Opstaju, jer takvo stanje odgovara partitokraciji na vlasti, cijeli niz apsurdnih odredaba – od bezobraznog krčmljenja proračuna za troškove predizborne propagande do nesmetana (i nekažnjiva!) petljanja u nju „entiteta“ koji ne bi smjeli imati nikakve veze s izborima u ustavno sekularnoj državi, osobito „crkve“!

Ali, s obzirom da se sve vidi i sve zna, ograničit ću se ovdje na demistifikaciju nekih „fenomena“ o kojima nadugo & naširoko razglabaju zvani i neznani. Prvo, je li „premijerova“ sljedba zaista najveći gubitnik? Nije, a pogotovo željeni rezultat nije ostvarila zbog „izostale potpore crkve“. S obzirom na kilometarsku repinu afera koja se vuče za protagonistima skarednih ukazanja na Markovu trgu – prošla je sjajno. Je li parazitsko-klijentelistička družba s Iblerova trga nadmašila samu sebe? Nije, jer uvjerljivu većinu onih 20-i-nešto posto izašlih čine beznadni zatočenici svojih fantazama, birači koji će glasati za crvene ili crne i onda kad im patronažna sestra pridrži ruku da zaokruže redni broj na listi tlapnje i obmana. U rezultatu obezglavljene strančice nije bilo ni utjecaja racionalnog promišljanja o ponašanju njenih dosadašnjih danguba na isturenoj poziciji u Strassbourgu tj. Bruxellesu – pripadnici „stabilnoga biračkog tijela“ ne opterećuju se pitanjem što, ili koga se bira: njima je svaki odlazak na izborno mjesto polazak u posljednji boj.

Je li zastrašujuć uspjeh postigla šačica otvoreno ustaških kružočića iz kuta? Nije! Štoviše, rezultat tog šakalskog čopora upravo je bijedan u usporedbi s intenzitetom i dubinom penetracije desnila u sve pore i sfere javnog života, od metastazirajuće navale „vjeroučitelja“ na ravnateljska mjesta u javnim školama do činjenice da je izbrisana razlika između HRT-a i Radija Marija, odnosno Laudato TV. Imaju li tzv. ljevičari razloga za zadovoljstvo? Ni najmanje… a itekako se trebaju zamisliti nad svojom „pametnom“ narcisoidnošću, notornom antipatičnošću većine svojih prominencija i zabludom da je dovoljno pojaviti se na ruševinama „partije“ pa da se kanibalizira segment njenoga biračkog tijela. Na kraju, treba li nadobudna „startasica“ biti začuđena svojim debaklom? A što je očekivala, zaboga?! I temeljem čega – kakve programske jezgrovitosti, kakve komunikacijske uvjerljivosti? A „sudac“… gladac-jadac, kirvajski helijev balon koji će se vrlo uskoro raspuknuti od vlastite nesuvislosti i prepotencije? Hohštapler, koji se – na neizmjernu radost blaženih duhom – poigrao izbavitelja… pa bi svakako trebao pogledati sjajan Papićev film! Da, zbivaju se štakorska vremena, kao i zmijske godine – ali kao ekscesi, a ne miljokazi civilizacije.

Pupoljak svibanjski

0

Lutajući reporterski nekadašnjom državom naslušao sam se svakojakih priča, od kojih je velik dio završio – cjelovit ili rekomponiran u neslućene mozaike – u prozi što sam je ispisao posljednjih godina; jedna od njih, možda ne najdojmljivija, ali izvanredno prikladna da posluži kao poticaj za ovaj (mikro)esej, našla je mjesto u mome prvom (posve) ljubavnom romanu, izlazak koga se očekuje početkom ljeta. Zaplet je uzorno klasičan: mladić iz siromašne i ne osobito ugledne otočke obitelji zaljubio se u kćer dobrostojećih susjeda… po nesreći i ona u njega – ali su njeni roditelji imali drugo na umu: udaše je za nimalo pristala, ali bogata momka iz nedaleka gradića na obali. Iznevjereni jadničak pobjegao je od kuće, iz sela, s otoka… godinama skitao po Sredozemlju baveći se „svim i svačim“, s ove strane zakona i (najčešće) onkraj, obogatio se… dok je sretni ženik ubrzo umro bez potomstva, ostavivši mladu udovicu na milost i nemilost obitelji, kojoj ništa nije značila snahina marljivost, urednost… kad se ne htjede preudati i pridonijeti „demografskoj prokreativnosti“ kuće u koju je dospjela. Cijelu vječnost kasnije, odbačeni se vraća u rodni kraj raskošnom jahtom na jedra, obilježen ožiljcima pustolovina iz kojih je isplivao… utopivši usput mnoge koji nisu bili njegove imaginacije, energije, sreće. Dakako, javio se nekadašnjoj dragoj – da bi na sastanak, koji je trebao biti prolog u potragu za ostacima zlatnih snova, došla umorna starica usahla poput sparušene smokve.

Kad je hrvatska partitokratska kasta navukla građane na lažni referendum o pristupanju naše zemlje Europskoj uniji – nezaboravna će ostati cinična prijetnja amoralne spodobe, koja je bješe na čelu diletantske družbe na Zrinjevcu da, „ne uđemo li u EU, neće biti mirovina“ – pa proglasila izjašnjavanje uspjelim, premda mu je pristupilo svega 27 posto birača, Unija se činila krasoticom iz bogate kuće koja se nasmiješila (zapadno)balkanskom bijedniku uzmi-ili-ostavi ucjenom, osnaženom bezobraznom porukom tadašnjeg predsjednika Republike da će se „referendum ponavljati dok ne uspije“! Ali, nije dugo trebalo da se uvidi: učlanjenje u EU nije Hrvatskoj donijelo ništa od gromoglasno obećavanog. Ni ekonomsko-socijalni razvoj, ni transparentnu demokraciju, ni obuzdavanje korupcije, ni re-industrijalizaciju na modernim tehnološkim osnovama, ni pravedno i djelotvorno sudstvo, ni više ljudskih prava i građanskih sloboda, a manje klerofašizma… NIŠTA! Pa jedini profiteri (p)ostadoše „naši ljudi u Bruxellesu“, uhljebljeni na tustim sinekurama bez ikakve kontrole, plana, obaveza… mi ni duga časti spram glasača, koji su ih lansirali u dembeliju bez premca i zasluge. Hrvati – sâm Bog zna da ne postoje kao nacija ujedinjena oko temeljnih vrijednosnih opredjeljenja, strateških ciljeva i razvojne vizije! – stoga na još jedne „europske izbore“ srljaju omamljeni otrcanim teološkim opsjenama, ili ignoriraju cijeli taj jalovi cirkus, što će na ishod nedjeljnih okršaja na biralištima utjecati koliko i Vakuline prognoze na globalno zatopljenje. Ona Europa (zdaj!), kojoj smo stremili cijela dva desetljeća prije raspada SFRJ, odavno je zgužvana babetina nakazna od jalovosti, svjetlosnim godinama udaljena od načela na kojima je utemeljena sredinom 20. stoljeća, pa čak i dozrijevala (otprilike) do Lisabona i Maastrichta. Paradoksalno, ali nekako je zamišljam kao upravo posrnulu britansku premijerku… nagnutu nad ambisom između iznevjerenih ambicija i nebuloznih insularističkih koncepata, gadno poružnjelu, u suzama izazvanim sviješću o propasti. Europa nigdar!   

Pošast za roštiljanjem

0

Prava pošast za roštiljanjem, odnosno kako se sada zove ‚grilanjem‘ zavladala je našim podnebljem. Nema ko ne roštilja, a još je više onih koji dijele savjete. Naravno, od kojih je većina netočnih, blesavih ili čak bizarnih. Još gore je što gastro, a i ostali ne-gastro portali bez mrvice razmišljanja takve savjete i prenose. Kao da je natjecanje po sistemu „tko će dat gluplji savjet“.  Zapravo, mogu reći da su možda jedino uputstva za rižoto i carbonaru donekle u konkurenciji za najbesmisleniji recept. I dok čitam o rižotima zapečenim u pećnici ili carbonari u koju idu vino i luk, u bliskoj konkurenciji je i pečenje steaka. Pa tako, da bi ostali u trendu, evo 10 zapovijedi od vašeg steak boga:

  1. Ne troši lovu na pomodarske roštilje

Na tržištu se nalazi lepeza svih mogućih roštilja, pa sad…koji odabrati… Kao prvo, apsolutno je svejedno birate li električni, plinski ili na ugljen. Bitno je samo da može postic visoku temperaturu. Te priče da onaj na ugljen daje neki poseban miris, čista su legenda. Ugljen ne daje apsolutno nikakav miris, miris daje jedino drvo, no steakove nećete peći na drvetu. Odabirom nekog brendiranog roštilja u odnosu na no-name dobivate jedino bolju kvalitetu izrade i duži rok trajanja. I ništa više. Onaj tko misli da će kupovinom skupog roštilja moći ispeći bolje je jednako razmišljanju da ćeš kupivši kopačke kakve nosi Ronaldo, zabijati golove poput njega. Uostalom, za ispeć kvalitetan steak ne trebaš ni roštilj. Možeš ga položiti direktno na ugljen, no za to postoji posebna tehnika.

  • Ne kupuj jeftini ugljen

Zapravo, za kućnu je uporabu bolje kupit brikete nego ugljen. Razlika izmedju briketa i ugljena je u tom da briket postiže višu temperaturu, ali vremenski traje kraće od ugljena.

  • Kupuj kvalitetno meso

Kupovanje skupog roštilja pa na njemu pečenje mesa iz diskonta od nekih nepoznatih krava dovodi do čiste katasrofe. Dakle, educirajte se, saznajte koje vrste goveda postoje, jer svaka pasmina ima drugačiji okus. Ne vjerujte mesarima, jer su oni isto kao i prodavači rabljenih automobila. Nahvalit će robu, mahat vam pred nosom, stiskat, šamarat i uvjerit da je to najbolje od najboljeg. Vjerujte samo sebi i gotovo. Rađe roštiljajte rijeđe, ali kvalitetno, nego često neke džonove.

  • Zaboravite marinade

Kvalitetno meso ne treba nikakvu marinadu. Ono treba samo kvalitetnu sol i eventualno papar. Ja svoje steakove često uopće niti ne solim. Transporter okusa je masni dio steaka. I to ne okolna masnoća nego intramuskularna. I ne kupujte junetinu već govedinu. Mariniranjem i ostalim začinima prikrivate pravi okus mesa. I ne bacajte nikakve ružmarine, timijane i slično u vatru na kojoj pečete steakove.

  • Solite PRIJE pečenja

Steakovi se sole prije pečenja ili tijekom pečenja. Zašto? To ćete saznat u sedmoj zapovijedi.

  • Steak ne mora čekat sat vremena na sobnoj temperaturi

Steak može ići na roštilj ravno iz frižidera, no u tom slućaju indirektni proces traje nesto duže.

  • Izazovite Maillarda na dvoboj

U tijeku termičke obrade steaka najvažnije je izazvati Maillardovu reakcija A što je viša temperatura to će Maillardova reakcija biti izrazitija.  Postoji i tehnika zvana „black & blue“, koja se doduše odvija u tavi, pri kojoj se tava zagrije na vatri do maksimuma i steak se peče na jednoj i drugoj strani vrlo kratko, dok ne pocrni. Time je postignuta maksimalna Maillardova reakcija, Dakle, steak je izvana jako pečen, a jezgra mu je još sirova. No vratimo se našem roštilju: izazivanjem Maillardove reakcije stvori se površinska kora. I ne, tu se ne zatvaraju nikakve pore jer pore ima koza a ne meso: Ukoliko bi sad solili meso, sol ne bi difundirala, već bi samo ostala (ako!) na površini.

  • Upotrebljavajte termometar

Uobičajena je neuporaba termometra kojim se mjeri temperatura u jezgri mesa. Na pitanje zašto ga ljudi ne rabe, obično dobijem glup odgovor: ja to znam po osjećaju… Prijatelju, ne znaš ti ništa po osjećaju. Svaki rez mesa reagira različito, svaka pasmina ima različitu homogenost, i ne možeš ni po kakvom osjećaju znati jesi li ispekao steak very rare, rare, medium rare, medium, medium well done ili well done. To zna samo gospodin termometar i nitko drugi. Dakle, nakon što smo postigli Maillardovu reakciju s obje strane, termometar zabijemo točno u sredinu (jezgra) steaka u foliju i na indirektnu vatru na odležavanje. Odležavanje dok termometar ne zasvira temperaturu koju smo mu odredili. Odležavanje na indirektnoj vatri najbolje je napravit na tanjuru na kojem ćete ga i servirati. E sad, za one koji žele malo pokvariti čist okus mesa, u foliju možete staviti malo ružmarina i timijana, steak premazati s malo rastopljenog maslaca.

  • Papar po želji

E sad, kad je steak gotov spreman za serviranje razrežite ga i popaprite. Važno je da u kućanstvu imate dvije vrste papra, onaj sitno mljeveni i onaj u zrnu koji ćete sad, neposredno prije serviranja, samljeti. Naime, svježim razbijanjem vanjskog dijela zrna papra dobiva se prava aroma

  1. Ne padajte na fore nekog zvučnog imena ili odležane govedine

Odležana govedina ima jedan poseban okus koji ne paše svakome, iako je jako trendovski. Suhim odležavanjem govedine dobija se preintezivan „putrasto-orašasti“ okus, dok se vlažnim dozrijevanjem dobija kiselkast okus. U oba se slučaja gubi, onaj svježi, izvorni okus mesa.

Odležavanje visokokvalitetne govedine… otprilike koda kažete Angelini Jolie da ima ružna usta pa nek si ih malo „dopumpa…“

Alan Meniga

Izbori i osobe s invaliditetom

0

Nasmiješena lica gledaju nas s jumbo plakata, flajera, tv reklama, google oglasa, društvenih mreža. Pričaju o svemu i svačemu.  Najmanje o europskom parlamentu i njihovoj ulozi u njemu.

Da. Pričaju o svemu.  Samo šute o jednoj skupini. Šute o osobama s invaliditetom. Osobama koje su na margini ovog društva, često ispod praga siromaštva,  bez škole i bez izglednih mogućnosti za uključivanje u zajednicu.

Ta skupina nije bučna, ne postavlja šatore, ne raspisuje referendume. Često ne izlazi ni na glasanje. Na njima ne mogu skupljati političke bodove, a dobri su samo za karitativne akcije i povremene humanitarne akcije s gala večerama na kojima se pokazuje hinjena humanitarnost, a više raskoš.

Predsjednik  vinkovačke  udruge  pokušao je skupiti  potpise za kandidiranje liste na kojoj bi bile i osobe s invaliditetom, no na žalost nije uspio skupiti dovoljan broj potpisa.

Tako osim doktora Bahtijarevića, koji je bio ravnatelj dječije bolnice u Klaićevoj i koji je desetljećima okružen djecom s različitim bolestima i stanjima, nitko od preko 300 kandidata nije spomenuo osobe s invaliditetom.  TV spotovi nemaju prevoditelja znakovnog jezika  niti su leci prilagođeni slijepim osobama. O prilagođenosti osobama s intelektualnim teškoćama,  još uvijek nitko ne razmišlja.

Što onda očekivati od onih koji uđu u EU parlament? Da cijelo vrijeme kušaju nutele ili kvalitetu Ariela na svilenom čipkastom donjem rublju?

Hoće li se boriti da u novom razdoblju od 2021 do 2018 povučemo što  više novca iz socijalnog fonda da osobe s invaliditetom ne moraju ovisiti o udrugama u zadovoljavanju svojih potreba? Hoće li jasno i glasno lobirati da nam EU da novac za razvoj socijalnih usluga u zajednici  kako bi osobama s invaliditetom osigurali dostojan život bez straha od zatvaranja u ustanove?

Po svemu sudeći neće. Pokazatelj je to stanja našeg društva,  nerazumijevanja da je društvo jako onoliko koliko je jaka najslabija karika.

Ovaj odnos pokazatelj je općeg društvenog i moralnog rasapa našeg društva. Kad razmišljamo zašto nam je ovako kako nam je, sjetimo se kakvi smo prema najslabijima i to nam je odgovor.

19 NAGRADA HRVATSKIM INOVATORIMA

0

Hrvatski inovatori su u svom 10. jubilarnom nastupu na Euroinventu, najvećoj ovogodišnjoj europskoj izložbi inovacija u Iasiju, Rumunjska, ostvarili veliki uspjeh osvojivši 19 vrijednih odličja za 9 izloženih inovacija. Ovogodišnji Euroinvent prikazao je brojnim posjetiteljima preko 600 inovacija iz 35 država iz cijeloga svijeta.

Sjajan niz 6 zlatnih hrvatskih medalja čine vrijedni hrvatski inovatori: TOMISLAV BRONZIN, CITUS d.o.o. / C@N Motion Smart Customer/Human Engagement /; MIRJANA BRLEČIĆ,  Priroda liječi d.o.o./ NiKEL REMOVE CONTROL 365 CELLULITE/; VJEKOSLAV MAJETIĆ, DOK-ING D.O.O./ POSTROJENJE- Termička obrada mulja/; VILKO MANDIĆ, STANISLAV KURAJICA, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu / UNIVERZALNI NOSAČ UZORAKA /; ŠIME GRBIĆ, Mentor Željko Šitum,  Udruga inovatora Fakulteta strojarstva i brodogradnje / VOZILO POGONJENO PNEUMATSKIM MIŠIĆIMA /; DANIEL ČASAR VELIČAN, DUBRAVKO ROGALE, SNJEŽANA FIRŠT ROGALE, SINIŠA FAJT, ŽELJKO KNEZIĆ ,SVEUČILIŠTE U ZAGREBU TEKSTILNO-TEHNOLOŠKI FAKULTET / Intelligent clothing for patients with apnea and snoring /.

Senzacionalan i do sada nezabilježen uspjeh postigao je student zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, ŠIME GRBIĆ, osvojiviši za svoje “Vozilo pogonjeno pneumatkim mišićima” 6 vrijednih odličja. Veličanstveni internacionalni niz čine: zlatna medalja Euroinventa, posebno zlatno odličje WIIPA /Svjetska organizacija udruga inovatora), posebne nagrade izaslanstava iz Portugala, Maroka i Indonezije, odnosno zlatna medalja Sveučilišta iz rumunjske Šučave.

Ne manje značajne srebrne medalje Euroinventa pripale su:

IGOR PUHAR, /Kutna spojna pločica “Lastavica”/; GORDANA MATIJAŠIĆ, MATIJA GRETIĆ, ANNA POROPAT, JOSIP VINČIĆ, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu / CAN-capsule – 3D-tiskana kapsula za kontrolirano oslobađanje djelatne tvari /; DUBRAVKO ROGALE, ŽELJKO KNEZIĆ, SNJEŽANA FIRŠT ROGALE, MARTINA BOBOVČAN MARCELIĆ, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU TEKSTILNO-TEHNOLOŠKI FAKULTET / Device for testing the characteristics of ultrasonic welding /.

Savez hrvatskih inovatora, organizator hrvatskog sudjelovanja na Euroinventu je dobio vrijednu nagradu organizatora, Foruma rumunjskih inovatora za najbolji ukupni nastup. Organizatori su priznanjem za osobni doprinos napretku inovacija i znanosti nagradili i voditelja hrvatskog izaslanstva Nevena Markovića.

Brojna izaslanstva inovatora iz cijelog svijeta su sjano reagirala na predstavljanje ovogodišnjeg hrvatskog salona inovacija, INOVA-BUDI UZOR, koji se u studenome održava u Zagrebu s najavom masovnih  dolazaka inovatora.

Savez inovatora Zagreba

Predsjednik Mr.sc. Ladislav Prežigalo

Gaće na štapu

0

Ako se glasine o prodaji državnog udjela u koprivničkoj Podravki i ne obistine već u lipnju – kako spekuliraju upućeni – „ova vlada“ nesumnjivo hoće vrlo-uskoro iznijeti na bubanj još jedan od itekako prorijeđenih obiteljskih dragulja. Činjenica da hektari plodne slavonske zemlje mijenjaju vlasnika u kontekstu bankarske grabeži za imovinom propalog Agrokora, da se strancima ustupaju izvori kvalitetne vode, da se na jadranskoj obali nastavlja divljačka otimačina ponajboljih lokacija u morskom pojasu, da traje razbojnička pljačka hrvatskih šuma… upućuje na samo jedan zaključak: dovršava se pretakanje nekoć društvene imovine u privatnu – pri čemu je posve svejedno čiju. Gorko zamjećuje moja splitska prijateljica da je s nove zgrade nekoć Splitske banke nestao logotip novčarske ustanove, koja je u boljim vremenima stajala za razvojnim projektima u domicilnom gradu i cijeloj Dalmaciji… ode, nakon što su Francuzi izvukli masne „tantijeme“, u ruke panonskim kamatarima. A u sklopu kampanje pred izbore „hrvatskih zastupnika“ u Europskom parlamentu, „premijer“ u istom Splitu arlauče da „nema većih suverenista od članova HDZ-a“, te da stoga birači ne trebaju bacati „glasove onima koji tri dana prije izbora ne znaju kojoj grupaciji pripadaju… ne vjerujte demagozima, izolacionistima, egoistima i onima koji protestiraju, a ne znaju i ne mogu napraviti ništa konkretno za Hrvatsku.“

Udbaško-ustaška mezalijansa, skovana potkraj osamdesetih u bliskoj suradnji s posljednjom garniturom crvenih patuljaka u prisavskoj kockici, itekako je učinila mnogo toga „konkretnog za Hrvatsku“ – od pljačkaške pretvorbe i dogovornog rata do predaje nacionalne imovine u ruke vitezovima tajkunske otimačine, od demografske pohare kakva nije ostajala ni za zloglasnim okupatorima do uništenja socijalnog optimizma u zemlji koja je nekoć prednjačila na prostoru uginule (kon)federacije. Ako postoji drugo ime, osim VELEIZDAJA za plod razornog djelovanja „demagoga, izolacionista, egoista…“ s Trga žrtava fašizma – recite mi ga; ja ga ne mogu izmaštati. Zastrašujuća je vizija ove tužne paradržavice kakva dopire s te adrese: Hrvatsku će u bliskoj budućnosti činiti legija „branitelja“ u ulozi pasdarana „domovinskoga rata“, ušančenih za grudobranom povlaštenih mirovina, „demokratske institucije“ oslanjat će se na legitimitet stečen njihovim glasovima i odabirom falange stranačkih uhljeba, kancerozno nabujala biračkog tijela u „dijaspori“ i preostalih fanatika pod barjakom „imamo Hrvatsku“ – dok će usamljeni vigilanti otpora lunjati besciljno minskim poljem razjedinjenosti i programske smušenosti, uzalud loveći glasove građana koji nemaju kamo otići… osim u unutarnju emigraciju. Da na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti još uvijek ima lucidnih znanstvenika, već bi netko bio doktorirao na temu socijalno-ekonomsko-kulturnog sastava i motiva apstinenske populacije – nije vrag da se sastoji samo od rentijera kojima je „dobro dok ne biju“ i prolupalih lumpen-intelektualaca?!

U robnom transportu postoji kategorija „rastur i kalo“ – dozvoljen, odnosno toleriran, gubitak robe izazvan oštećenjima pri manipulaciji, kvarenjem ili neotkrivenom krađom. Hrvatski rastur i kalo u proteklih 28-i-nešto godina upravo je grandiozan; narodski rečeno: partitokratski šljam uspio je temeljito sjebati sve čega se dotakao, od naftne kompanije do brodogradilišta, od tradicionalnog sustava društvene solidarnosti do sveučilišta. Ali, kruna te podrivačke djelatnosti jest uništenje vjere (pseudo)nacije u ustanove: vjerodostojnost su izgubili redom Ustav i sustav, sudstvo i političke organizacije, obavještajne službe i instituti državne represije i nacionalne obrane. Nikome i ničemu se više ne vjeruje… pa, zahvaljujući kleptokratima na podešnjelom Kaptolu, ni samom Bogu! A kako ikoga uvjeriti da stanovite estetsko-duhovno-inspiracijske vrijednosti imaju i gaće na štapu?

Putovanje glumca kroz epohe

0

Zagreb, 21. svibnja 2019. – U četvrtak, 23. svibnja u 18 sati, u Hrvatskome državnom arhivu, Marulidev trg 21, održat de se predavanje PUTOVANJE GLUMCA KROZ EPOHE povodom 80. godišnjice rođenja Ivice Vidovida. U ovom prisjedanju na našeg glumačkog velikana, uz prikazivanje video isječaka i fotografija, sudjeluju Gordana Gadžid, Željko Luketid i Filip Vidovid. Ivica Vidovid, glumačka legenda ovih prostora, 10. svibnja ove godine proslavio bi svoj osamdeseti rođendan. 21. svibnja prisjetit demo ga se u Hrvatskome državnom arhivu uz predavanje i razgovor pod nazivom PUTOVANJE GLUMCA KROZ EPOHE. U razgovoru sudjeluje glumica Gordana Gadžid, supruga Ivice Vidovida, koja je sedam godina prikupljala materijale iz nevjerojatnog glumačkog opusa svog supruga (navela je njegovu čak 221 ulogu!) te je prošle godine, u nakladi Teatra Rugantino i Školske knjige, objavila monografiju “Hod po rubu, s Ivicom”. Riječ je o sadržajno bogatoj i opsežnoj monografiji na 504 stranice s impresivnom arhivskom građom, više od 800 vizuala… Dio tih fotografija i materijala, kao i video zapisa, bit de prikazan i u sklopu PUTOVANJA GLUMCA KROZ EPOHE.

Moderator razgovora je Željko Luketid, a svoj doprinos PUTOVANJU GLUMCA KROZ EPOHE dat de i mlada glumačka zvijezda Filip Vidovid, sin Ivice Vidovida i Gordane Gadžid. Početak PUTOVANJA GLUMCA KROZ EPOHE je u 18 sati, a svi poštovatelji nezaboravnog Ivice Vidovida i više su nego dobro došli!

Teatar Rugantino

Novi uzlet Hrvatske odbojke

0

Hrvatska odbojka ispisuje nove stranice svoje povijesti. Bliže se utakmice grupne faze Europske zlatne lige za seniorke i seniore koje će se igrati u varaždinskoj Areni, od 29. svibnja do 15. lipnja. U istoj će dvorani reprezentativke 21. i 22. lipnja igrati Final Four Europske zlatne lige što znači da će se tijekom lipnja u Hrvatskoj okupiti neke od najboljih europskih odbojkaških nacionalnih vrsta.

”Želja nam je ovim domaćinstvom vratiti odbojku tamo gdje pripada. Imamo sjajnu generaciju i cura i dečkiju. Uzeli smo im za izbornike dva Talijana, eminentna imena koja su dokazala u odbojci. Naš cilj je pružiti toj djeci sve uvjete koje imaju dobri timovi u okruženju. Sredstva smo uspjeli osigurati i sada nam je cilj povratak u vrh svjetske odbojke!” -izjavio je predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Ante Baković dok je direktorica saveza Valentina Bifflin istaknula: ”Domaćinstvo smo dobili zahvaljujući predanom trudu i radu koji se pomno prati od strane Europske odbojkaške konfederacije. Nije jednostavno biti domaćin tako velikom događanju, to je drugo najprestižnije europsko natjecanje nakon Europskog prvenstva i kriteriji su zaista visoki. U Hrvatskoj imamo samo pet dvorana gdje se takvo natjecanje može održati. Ove godine smo se odlučili za Varaždin kako bismo popularizirali odbojku po cijeloj Hrvatskoj. Nadamo se velikom odazivu publike, a ulaz na sve utakmice je besplatan!” 

Hrvatske reprezentativke grupnu fazu domaćih utakmica otvaraju s Mađarskom 29. svibnja, nastavljaju s Austrijom 1. lipnja i završavaju s Francuskom 15. lipnja. Našim seniorkama ovo će biti izvrsna priprema za Final Four u kojoj će dočekati najbolje iz drugih grupa, odnosno pravu elitu europske odbojke. Djevojke su se okupile u Varaždinu gdje se pod vodstvom izbornika Daniela Santerellija pripremaju za utakmice pred njima.

”Ljeto će nam biti vrlo dugo, s dva važna natjecanja, Europskom zlatnom ligom i Europskim prvenstvom. Sada se želimo unaprijediti s mladim timom u kojem je puno igračica koje nikad nisu igrale za reprezentaciju. Za mene je važno da igračice žele puno raditi jer se samo tako možemo poboljšati. Ne znam što sve ovaj tim može ali s puno rada možemo stići do kuda želimo!” – izjavio je izbornik hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije Daniele Santarelli dok je kapetanica Samanta Fabris dodala: ”Upravo sam se pridružila reprezentaciji i moram reći da je atmosfera stvarno odlična, dobro se radi. Očekuje nas šest pripremnih utakmica za Final Four, prednost domaćeg terena sigurno će nam pomoći i pozivam ovim putem sve da dođu u Varaždin i da nas podrže!”

Hrvatski reprezentativci također su se okupili u Varaždinu gdje se pripremaju za utakmice s Estonijom 29. svibnja, Španjolskom 1. i Nizozemskom 15. lipnja. Seniorima će ovo biti prvo veliko natjecanje pod vodstvom novog izbornika Emanuela Zaninija te vjeruju da će moći izboriti Final Four za seniore koji se igra u Talinu 21. i 22. lipnja.

”Moja očekivanja su popravak nekih elemenata u igri. Također, želim stvoriti dobru atmosferu u ekipi koja će nam donijeti najbolje rezultate u kratko vrijeme. To ćemo postići podizanjem standarda igre. Nakon Europske zlatne lige imat ćemo više povratnih informacija i nećemo stavljati nikakva ograničenja za dalje, ali za dugoročne rezultate trebat će nam više vremena!” – izjavio je izbornik hrvatske muške odbojkaške reprezentacije Emanuele Zanini, a kapetan Tsimafei Zhukouski je dodao: ”Započeli smo pripreme prije tri tjedna, za sad sam jako zadovoljan radom i ekipom, kao i zalaganjem suigrača. Imamo novog trenera koji je dosta poznat u svijetu i sretan sam što mlađi momci koji su došli u reprezentaciju imaju priliku vidjeti što je europski ili svjetski nivo rada. Grupa Europske zlatne lige nam je dosta zahtjevna, otvaramo s Nizozemskom i siguran sam da će utakmica biti teška. Dat ćemo sve od sebe i biti dostojan protivnik svima!”

U prostoru Lateral rooftop bara predstavljen je i dabar, nova maskota Hrvatske odbojkaške reprezentacije. Simpatični glodavac bodrit će naše seniore i seniorke na svim utakmicama, a vi mu možete pomoći odabrati ime. Predložite ime na Facebook stranici Hrvatskog odbojkaškog saveza i možda će baš to ime nositi dabar koji će osvojiti srca hrvatskih navijača.

Stipe Cigić

Sacherica

0

Odmah da se razumijemo: Meni osobno Sacher torta nije nisšta posebno. Niti ima raskoš jedne Schwarzwald torte, niti je onakva prava muška, kao recimo Malakoff. Nije ni komplicirana kao Esterhazy a ni slatka kao, recimo Doboš torta. No svejedno, ako sam u prilici – maznut ću originalnu sahericu, možda zato jer me privlači njezina tajna. Originalni se recept, name, čuva u sefu bečkoga hotela “Sacher”. Sacherica je nekako, kao tajanstvena žena… Nit’ je lijepa, nit’ atraktivna, ali ipak te nesto vuče k njoj… Sve je počelo davne 1832. godine, a gdje drugdje, nego u ondašnjem europskom centru slastica – Beču. Austrijski političar i državnik, knez Klemens Wenzel Lothar von Metternich naložio je kuharu da te večeri za njegove goste izmisli neku poslasticu. Jadan se kuhar od muke razbolio, pa se knez obratio kuharskom šegrtu, tada 16-godišnjem Franzu Sacheru, poznatom rečenicom: “Da me nisi osramotio”! Jadničak nije znao što bi, pa je izmiješao sve što je imao (moja mama kaže da ne može ispasti ništa loše ako izmješaš dobre stvari, op.a.), i tako je rođena čokoladna torta. Gosti su bili oduševljeni, a sam Sacher je po završetku kuharskog naukovanja istu prodavao pod imenom Sacher torta. Da mu je tada netko rekao da će njegova torta postati najpoznatijom na svijetu, i da će se na njenim temeljima izgraditi najpoznatiji austrijski hotel u kojem će sve biti u znaku čokolade, pa čak i sapuni i šamponi – vjerojatno bi mislio da dobrano bulazni. Doduše, torta koju je izmućkao Franz Sacher baš i nije izgledala kao danas, već je bila samo od čokolade. Ideju s preljevom od pekmeza od marelica i čokoladnom glazurom donio je Franzov sin Eduard. Originalnu Sacher tortu danas možete konzumirati u dva Sacher hotela (Beč i Salzburg), kao i u Sacher shopovima u Innsbrucku i Grazu. Kako bi svi mogli uživati u “sacherici” bez dolaska u Austriju, Sacher šalje torte na sve adrese na svijetu. Kada dobijete na kućnu adresu lijepu drvenu kutiju u kojoj se nalazi jedna od 3.000 ručno (dnevno) napravljenih originalnih “sacherica”, znači da vas netko jako voli i da ste mu jako vrijedni. Vama preostaje jedino istući slatko vrhnje (ni slučajno ono u spreju) i uživati u kraljici svih torti – Sacher torti. Gastroterminator | Author: Alan Meniga Alan Meniga Zanimljivo je da je korporacija “Sacher” odlučila proizvoditi i kopiju svoje torte, koju možete kupiti kako u Austriji tako i u velikom broju zemalja Europe. Recept, doduše s malim izmjenama, dobila je ni više ni manje nego jedna tvrtka u Kragujevcu! 250.000-300.000 komada ručno napravljenih torti tako odlazi u trgovačke lance. Uz oružje i automobile, eto i torti iz Kragujevca. Iako sam pokušavao na sve moguće načine, kako milom tako i silom doći do originalnog recepta, nije mi uspjelo. No jedna mlada djelatnica slastičarskog odjela hotela “Sacher” direktno involvirana u cijelu priču, jedne večeri mi je prišapnula na uho recept najsličniji originalu, koji ću u sljedećoj kolumni podijeliti s vama. Ne djelatnicu nego recept!

Alan Meniga

Završeno Europsko juniorsko prvenstvo u veslanju

0

U Njemačkom Essenu završeno je Europsko juniorsko veslačko prvenstvo. Hrvatske posade nisu izborile medalje, ali su pokazale veliki potencijal ukazujući na put kojim HVS treba raditi.

Četverac na pariće sastavljen od veslača iz dubrovačkog Neptuna (Pero Kukuljica i Toni Perović) i splitskog Mornara (Niko Anzulović Mirošević i Gordan Ćurin) nisu pokazali sve svoje mogućnosti. Veslali su neuvjerljivo, preplašeno i nesigurno, što zasigurno nisu. Na taj način osvojili su 5 mjesto u finalu C, što je, realno, daleko ispod njihovih mogućnosti.

Druga slika bila je posada četverca bez kormilara koji je u potpunosti klupski čamac splitskog „HVK Gusar“  (Antonio Grubiša, Majić Bruno, Borković Karlo, Vukković ivan.  Kroz čitavo natjecanje bili su izrazito borbeni, žudeći za što boljim plasmanom, tako da su u izlučnoj trci za finale stigli prvi. Njihova bespoštednost možda ih je koštala boljeg uspjeha, ali četvrto mjesto u finalu, samo je prva od stuba prema pobjedničkom postolju!

Njaugodnije iznenađenje je posada našeg osmerca, discipline koja je među prvima proslavila hrvatsko veslanje u svijetu. Posada je sastavljena od veslača 5 hrvatskih klubova i u njemu su veslali Lovre Klarin, Jerko Radovčić, Niko Morović, Viktor Pujas, Mislav Đomlija, Nino Perišić, Luka Markulinčić, Mateo Stojišić, kormilar  Denis Capani. Nakon kratkih zajedničkih priprema u Zagrebu, osvojili su četvrto mjesto u finalu. Prikazali su sjajnu borbenost, skupnost i timsku snagu. U tako kratkom vremenu ovladati disciplinom osmerca koja je najosjetljivija za uveslavanje, mogu samo oni koji su se ‘prepoznali’ u čamcu. I službeni voditelji bili su puni hvale za njih.

Nakon dugo vremena, izbornik Darko Mikšić, uspio je povezati klubove i početi stvarati hrvatsku veslačku reprezentaciju. Iako veslanje ne izgleda kao sport u kojem postoje klanovi ili neki posebni klupski interesi, stvarna slika ponešto je drugačija. Borba za financijska sredstva, kao i u drugim životnim poljima, sklonila je ‘opći’ interes u drugi plan. Sreća je, pa su veslači pametni ljudi, i ubrzo su uvidjeli da to ugrožava budućnost našeg veslanja. Široka baza veslača iz mnogobrojnih klubova pravi je put za ponovni uzlet hrvatskog veslanja. Vjerujem da će ovi veslači sada ući u sustav koji će ih zadržati zajedno i graditi od sjajnih individualaca još bolje ekipe.

Jarunska špica na kotačićima: Rolerica dana

0

Potres i korona su nam ispraznile centar grada i promijenile neke navike. Centar nije ni blizu ispunjen ljudima kao što je nekada bio. Njegovim ulicama ipak najviše nedostaju zagrebačke špicerice. No, kažu da u svakoj krizi netko profitira. Pa, ako je centar Zagreba izgubio, Jarun je dobio. Popularno zagrebačko more nije bilo prazno ni za vrijeme najstrožeg lokcdowna. Najljepše zagrebačke djevojke nisu sve ostale doma. Mogli ste ih vidjeti na stazama Jaruna. Štikle su ostavile u ormaru, ali to ništa nije zasmetalo njihovoj ljepoti. Kako su se one preselile na Jarun, preselili smo i mi špicu protiv špice za njima. Više se u ljepoti ne nadmeću Cvjetni trg i Tkalča nego špicerice ovisno o tome kolike kotače nose na nogama ili među nogama dok se rekreiraju. Pogledajte fotogalerije i usporedite jesu li vam draže i ljepše sportske špicerice na kotačima ili kotačićima. Ili bez njih.

Krenimo od najbrojnih: Rolerica dana

Svako zlo za neko dobro 1. dio

0

Pojavom pandemije COVID-a 19 cjelokupni život izgubio je svoj svakodnevni okvir. Uspostavljene vrijednosti, kako socijalne tako i ekonomske izgubile su dogovorenu vrijednost. Svijet je stavljen na prekretnicu i svakome je postalo jasno da prestankom pandemije više nikada neće biti isti.

Pitanje koje ljudi sebi postavljaju: je li to dobro ili nije. Nabrojimo neke promjene, posebno promatrajući našu državu.Prije svega, uz socijalu, zdravstvo je kod nas najosjetljiviji dio državnog sustava i najveći potrošač državnog proračuna. Zdravstvo je opterećeno odlaskom stručnog kadra, nedovoljnom opremljenošću, sada se ispostavilo, dovoljnog broja bolničkih objekata. Nasljeđeni sustav solidarnog učešća i pristupnosti zdravstvenoj usluzi gotovo je presudan u trenutno zadovoljavajućoj slici kontrole širenja epidemija COVID-a. Zaraženi građani iz tog razloga neće, kao npr. u USA postati socijalni slučajevi. Opterećenost zdravstvenog sustava pokazala je strukturne nedostatke u organizaciji usluge, kao i točke pucanja zbog nedovoljne stručne ekipiranosti. S druge strane, tradicija preventivnog zdravstva s rodonačelnikom Andrijom Štamparom upravo je ostavila duboki trag koji je sada izronio kao nit vodilja kojom se mnogi ravnaju. Povijesni ostaci pokazati će se u našem slučaju kao ona razlika koja nas svrstava među zemlje koje se uspješno bore s pandemijom.

Posebno pitanje je što će se dogoditi sa našom ekonomijom? Tridesetogodišnje sustavno uništavanje privrede i rasprodaja nacionalnih strateških tvrtki sada pokazuje svu svoju tragičnost. Turizam i uslužne djelatnosti, koje su temelj današnje hrvatske ekonomije jednostavno su zaustavljene. One ne mogu djelovati dok traje pandemija jer je u njihovoj osnovi kretanje ljudi i roba, što trenutačno nije dopušteno. Temelj našeg sustava trenutno nije djelatan. S druge strane, on nije djelatan niti u drugim zemljama, koje imaju sačuvane proizvodne kapacitete, koje ne mogu koristiti niti u potrebnoj količini dostavljati njihove proizvode. Ovo je, koliko god suludo zvučalo, jedini mogući trenutak da se okrenemo sebi i pokrenemo proizvodnju, kako industrijsku, tako i poljoprivrednu. Uvoz će neminovno stati na određeno vrijeme. Neće biti moguć. Život ima svoj tijek. Uz pandemiju, Zagreb je pogodio jaki potres. Velik broj zgrada je oštećen i podložan rušenju ili obnovi. Za to će sve trebati materijal, radnici. Jedino gdje će to biti moguće pronaći je upravo ovdje. Pandemija će uvesti reda u tržišnu utakmicu proizvodnje i distribucije hrane, čineći ono što je država odbijala uraditi, a to je spriječiti nelojalnu konkurenciju. Unatrag dva desetljeća postali smo smetlište stare, nekvalitetne ali stoga cjenovno prihvatljive hrane. OPGovi su relativno brzo odgovorili ovom izazovu. Oslonjeni na prodaju na veliko, prekupcima ili tržnim centrima, počeli su sa oglašavanjem i prodajom od vrata do vrata. Velika prednost ovoga je točno planiranje dnevnih potreba tržišta i sigurna naplata. Naravno, skloni prilagodbi, unaprijediti će poslovanje ili ga u najmanju ruku održati.

Branko Kuzele

Ovo je vrijeme za stručnjake, a ne neke opskurne spodobe

0

Što se virus brže širi to se brže šire i dezinformacije od svakakvih spodoba. No da i među liječnicima ima onih malo čudnoga uma najbolji je primjer dr. Nestorović iz Beograda koji je izjavio da je ovo „najsmešniji virus u historiji čovečanstva“. I svi se nasmejaše… Onako posprdno. Čak i predsjednik Vučić u pozadini.

No, u međuvremenu mu se ta izjava malo „zadrgla“ pa je navukao masku i prestao lupetati. Sad lupeta kroz masku. Jedan od razloga brzog širenja virusa su i takvi (Nestorović, kao i one dvije neodgovorne spodobe iz mog prošlog posta) kojima je virus bio grozno smiješan. A sad par riječi zbog kojih Covid-19 nije nimalo smiješan…

1. Broj preminulih na broj zaraženih je podatak koji baš nije potpuno pouzdan. Koliko je virus opasan najbolje pokazuje odnos oporavljenih i preminulih. Trenutno je u svijetu taj omjer 83% – 17%. Od 100 zaraženih 83 su se oporavila a 17 je preminulo. U Hrvatskoj je 45 oporavljenih na 5 preminulih. E, pa sad izračunajte. Jel vam slabo došlo?

2. U epidemiologiji postoji parametar, tzv. B.R.N. Taj nam parametar pokazuje koliko je jedan zaraženi zarazio zdravih. Španjolska je gripa, kao što znamo, harala od 1918. – 1920. i odnijela je izmedju 50 i 100 milijuna života. I to nakon rata kad epidemiologija još nije bila ni blizu današnjoj taj je broj iznosio 2. To znači da je jedan zaraženi zarazio dvoje zdravih. Kod Covid-19, uz sva moguća današnja medicinsko-epidemiološka saznanja taj broj iznosi (sad se dobro sjednite) 4!!!

3. Sindrom „imunitet krda“ koji neki zagovaraju, medicinski je (i moralno) potpuno neopravdan. Pri tom se fenomenu pusti da se cijeli narod zarazi pa onda tko preživi-preživi, ti će izgraditi imunitet. A koji preminu…nisu imali sreću. E sad uzmite parametre odnosa oporavljeni/preminuli u Hrvatskoj, projicirajte ih na cijelo hrvatsko stanovnistvo pa pogledajte koliko bi nas ostalo. Neodrživo za opstanak hrvatskog naroda. Taj „imunitet krda“ bi doveo do potpunog kolapsa zdravstvenog sustava u svakoj zemlji pa čak i u zdravstveno visoko razvijenih poput Njemačke ili Austrije. Zbog kolapsa ne bi imali adekvatnu pomoć ni ostali kronični i akutni bolesnici. Stale bi sve operacije i svi konzervativni načini liječenja ostalih bolesti. Osim toga, obzirom da se jako malo zna o Covid-19 ne zna se niti hoće li ovi koji su se oporavili uopce izgraditi imunitet ili ne!

4. Jedini ispravni put je trijaža i testiranje. Testiranje do iznemoglosti! Testiranje što brže i što više. I odvajanje zaraženih od zdravih. To je jedini način. Na taj se način može pomoći svima a najznačajnije je u tome da oni koji su kliconoše, a ni sami ne znaju, više neće moći širiti virus. Očekuje se da će u međuvremenu već biti razvijeno cjepivo.

5. Fokusirajte se isključivo da zajedno s nama liječnicima, mikrobiolozima i ostalim medicinskim osobljem što brže pobijedimo bolest. Ne razmišljajte egoistično. Neki dan sam na jednom portalu pročitao da je neki ATP turnir pomaknut na jesen. Tenisači su se grozno uzrujali: da je to samo tjedan dana prije nekog turnira koji se igra na travi, a njima je jako teško priviknut igrati na zemlji pa onda na travi. Pa zar to nije da popizdiš…koje oni u sadašnjoj situaciji probleme imaju!

6. Zaboravite sve moguće teorije zavjere “tko je kriv” jer to sad uopće nije bitno. Zna se da je SARS krenuo sa šismiša, pa sa šismiša na cibetke i ljuskavce i s njih je prešao nutritivno na čovjeka. MERS je krenuo također od šišmisa preko deve na čovjeka. 

7. Okanite se svih mogućih alternativnih načina liječenja i parapsiholoskih moći. Talijani su u helikopetoru vozali Gospu iznad zaraženih područja, no izgleda da Covid-19 baš nije bio impresioniran njezinim moćima. Dapače, još ga je jače raspizdila. Slovaci su pokušali spriječiti virus mahanjem platnom natopljenom krvlju Isusa…povećao se broj oboljelih. Dakle definitivno Crkva baš ne funkcionira svojim metodama po pitanju virusa. A ne očekujte ni da će eventualno Bracino gledanje virusa pobijediti virus. 

8. Znate li kako su Kinezi pobijedili virus? Čvrstom disciplinom na koju su jos naučeni iz doba apsolutističke vlasti. Jer sad je situacija kao u vojsci: slušaju se naređenja! Stožer u Hrvatskoj radi odličan posao i nakon što ovo prođe stvarno im treba čestitati. I zato pomognite im svojim doprinosom da slušate što kažu a ne da izigravate demokraciju tako da radite što se vama hoće. Slušajte Stožer i ostajte kod kuće bez obzira kakvo je vrijeme vani. I ja bi ostao da mogu. Ali ne mogu jer sam svaki dan u kontaktu s potencijalno inficiranim osobama. Bez razmaka od dva metra, već sam na par centimetara. Na fotki je zaštitni vizir nakon jednog pacijenta. Pogledajte što se sve nalazi po njemu!

9. Vjerujem da će se u budućnosti napokon pitat liječnike u svezi zdravlja, a i arhitekte u svezi gradnje (potres). A ne nekakve opskurne spodobe.

Što nakon potresa?

0

Neposredno nakon prvoga šoka izazvanog razornim potresom u Zagrebu i okolici 22. ožujka, krenulo se odmah na različite načine raspravljati o obnovi.

Ono što izaziva zabrinutost, to su prijedlozi o restrikciji zaštite, o ad hoc selekciji oštećenih objekata, pri čemu se spominje i trajno uklanjanje, dakle rušenje nekih od njih. Zagovara se, nadalje, revizija ozakonjenih dokumenata o zaštiti Gornjega grada, Kaptola i Donjega grada, a sve to u vrijeme dok se štete tek evidentiraju.

Upravo zbog svega toga takve rasprave izazivaju zabrinutost, pa i strah u dijelu javnosti, osobito stručnjaka. Ne smiju se rasprave o obnovi započinjati prijedlozima o rušenju, prije nego se učini precizna analiza gubitaka i razmotre sve mogućnosti rehabilitacije. Za dobar primjer mogu poslužiti dvije temeljite obnove Dubrovnika – nakon potresa 1979. i nakon Domovinskoga rata, baš kao i obnova drugih stradalih gradova i pojedinačnih objekata nakon Domovinskoga rata.

Dakle, iskustva imamo, stručnjake imamo i vrlo dobro znanje o obnovi, zaštiti i konzerviranju, a sve to nužno je prepustiti stručnjacima. Brine me agresivno nametanje prijedloga pojedinaca koji nemaju nikakvoga znanja o vrlo osjetljivom i kompleksnom području obnove, bez obzira što namjere mogu biti i plemenite. U isto vrijeme dok vodimo brigu o obnovi i zaštiti kulturnih dobara nakon potresa, živimo u krajnje opasnome vremenu, a opasnost dolazi iz drugih izvora.

Dakako, mislim na pandemiju izazvanu korona virusom. Utješno je da postoji gotovo konsenzus kako taj problem, taj strah treba prepustiti vrhunskim stručnjacima potpomognutim svim medicinskim osobljem da ga rješavaju. Dakle, strategiju zaštite od pandemije rade priznati stručnjaci, a ne liječnici, ma koliko pojedini bili vrhunski znalci na svojem području, kao što je pulmologija, kardiologija, kirurgija i sl.

Zna se tko je general u ratu, tko oficir, a tko vojnik, iako svi oni služe istome cilju. 
Kada je Zagreb nakon potresa u pitanju, osnovna ideja koja nas treba voditi jest da Donji grad, koji je najviše stradao, treba sačuvati kao cjelinu. Pri tome je nužno napraviti precizan plan rehabilitacije i zaštite, a voditi se načelom maksimalne zaštite i obnove postojećih objekata.

Također, umjesto ideja iznesenih u recentnom prijedlogu GUP-a da se ide u izgradnju unutrašnjosti donjogradskih blokova, kudikamo je bolje te dijelove planski urediti kao mjesta namijenjena javnome dobru. Pretvoriti ih u mjesta boravka, u parkove, dječja igrališta, pasaže. To je za Donji grad bolje utoliko, što ga se rasterećuje, a prijedlozi o izgradnji ga čine još gušćim i opterećenijim u svim sadržajima. 

Zagreb je unazad nekoliko godina prepoznat u globalnome kontekstu kao iznimno lijep, atraktivan grad i postao je turističkom mekom. Taj gospodarski aspekt donosio je velika sredstva. Međutim, nipošto ne smijemo smetnuti s uma da privlačnost Zagreba dolazi iz njegova prepoznatljivoga identiteta. Taj identitet, pa i njegovu ljepotu stvarale su one zone grada koje su u potresu pretrpjele najveću štetu.

Logika je jasna: ukoliko želimo da iz identiteta grada i dalje izvlačimo gospodarsku dobit, moramo se svim silama truditi da taj identitet u bitnim elementima ne mijenjamo, nego se zajednički potrudimo da ga sačuvamo i poboljšamo. Zagreb i cijela Hrvatska imaju vrhunske stručnjake koji zajedno to mogu učiniti, a na drugima je da im ukažu povjerenje, da ne misle brzopleto i da vitalan problem naše budućnosti povjere onima koji znaju što i kako treba činiti.

Vlada poslala zrakoplov po naše vojnike u Afganistan da ih vrati doma

0

Zrakoplov Croatia Airlinesa poletio je u petak, 27. ožujka 2020. godine u ranim jutarnjim satima iz Zagreba po pripadnike 11. hrvatskog kontingenta iz misije Resolute Support u Afganistanu koji je bio zadržan u Afganistanu zbog situacije s koronavirusom. 

Sukladno Odluci Vlade RH o transportu u Republiku Hrvatsku pripadnika Oružanih snaga RH koji su sudjelovali u misiji Resolute Support u Afganistanu, iz misije se vraća 140 pripadnika 11. hrvatskog kontingenta čiji se povratak očekuje u petak, 27. ožujka u kasnim večernjim satima, a u Afganistanu ostaje 12. hrvatski kontingent koji je upućen u misiju u Afganistanu početkom ožujka gdje će do kraja misije obavljati redovne zadaće.

Ugasimo večeras svjetla na jedan sat za spas planete Zemlje

0

Globalna inicijativa Sat za planet Zemlju uz slogan „Okrenimo se prirodi“ ove je godine, čini se, značajnija nego ikada ranije. Uz klimatske promjene koje neupitno utječu kako na ljude tako i na biljni i životinjski svijet, planet i njegovi stanovnici suočavaju se s  pandemijom koronavirusa COVID -19, u situaciji gdje su zdravlje i životi mnogih ugroženi, uz ekonomsku krizu i mnoge druge izazove koji su pred nama. 

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF, koja ovu inicijativu provodi od 2007. godine, poziva sve građanke i građane da se okupe virtualno i obilježe i ovaj Earth Hour, dajući svoj glas za očuvanje prirode i našeg planeta putem platforme ‘Glas za naš planet’. Unatoč situaciji u kojoj se nalazimo, znatan broj gradova u Hrvatskoj potvrdio je svoje sudjelovanje u akciji gašenjem svjetala u središtima gradova.  

Greta Thunberg, klimatska i okolišna aktivistkinja, uključila se u ovu inicijativu rekavši da je za nju Sat za planet Zemlju svaki sat svakog dana. „Potreba da se ujedinimo i zaštitimo naš planet veća je nego ikad. Kako smo zamoljeni da se ne okupljamo s ciljem zaustavljanja širenja koronavirusa COVID-19, predlažem svima da se ujedinimo virtualno za ovaj Sat za planet Zemlju i obnovimo naš zavjet za planet te iskoristimo svoje glasove da potaknemo akcije putem interneta, sigurno i odgovorno. Predlažem vam da u 20:30 sati isključite svjetla u svojim domovima i iskoristite taj sat da zajedno sa svojim prijateljima on-line date svoj glas za naš planet. Moramo brinuti jedni za druge, ali i za planet koji dijelimo“, istaknula je Thunberg. 

Sat za planet Zemlju poznat je po simboličnom činu gašenja svjetla u 20:30 sati. WWF poziva sve građane da sudjeluju u akciji. „U potpunosti razumijemo ako se ne osjećate ugodno provesti sat vremena u mraku. Ovog Sata za planet Zemlju, sasvim je u redu da se odmaknemo od mraka i simbolike“, ističe Petra Boić Petrač iz WWF Adrije. „Mnogi su izgubili posao zbog krize u kojoj se nalazimo, neki ne mogu boraviti u svojim stanovima zbog prirodnih nepogoda… Vaši susjedi možda ne mogu ni upaliti svjetlo. Stoga ovaj put za Earth Hour budimo solidarni! Probudite u sebi aktivne građane, dobre susjede, i pomozite ljudima koji vas okružuju dok istodobno pomažete planetu. Ako izlazite, provjerite možete li i susjedima obaviti kupnju, izvesti im psa, ili provesti neko vrijeme s njihovom djecom igrajući se putem interneta“, zaključuje.

WWF u ovim nesigurnim vremenima stoji uz sve građanke i građane Hrvatske. Pred nama su veliki izazovi, zdravstveni, ali i društveni i ekonomski. Iskoristimo ovu krizu da pokažemo solidarnost jedni prema drugima i zajedno gradimo bolje društvo, koje se temelji na razumijevaniju i uvažavanju drugih, zaštiti najranjivijih i zdravom okolišu. ( Autorica teksta je Petra Boić Petrač, voditeljica projekta „Sat za planetu Zemlju“ i direktorica komunikacija u WWF Adriji)

HUP poziva Vladu da nezaposlene hitno angažira u domaćoj poljoprivredi

0
vlada-rh

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) poziva Vladu RH da u što kraćem roku pokrene konkretne mjere angažiranja radne snage koja uslijed COVID 19 epidemije prima novčanu pomoć od države, kao i sve nezaposlene, na sezonskom radu u poljoprivredi, a po modelu ostalih EU zemalja koje su već pokrenule slične prakse. 

Za razliku od ostatka hrvatskoga gospodarstva, poljoprivreda ovisi mahom o velikim subjektima, koji zapošljavaju široki profil visokoobrazovanih kadrova (tehnolozi, inženjeri, IT stručnjaci, ekonomisti…) koji u takvim sustavima ostvaruju i veća primanja – prosječna neto plaća u 35 najvećih poljoprivrednih subjekata iznosi 4.892,17 kn (podaci DZS za 2018.), a za visokoobrazovani kadar je i veća.  Sve radno intenzivne djelatnosti u poljoprivredi – kao što su voćarstvo, povrćarstvo i vinogradarstvo, gdje postoji izrazita sezonalnost intenziteta radova, susretale su se s velikim nedostatkom radne snage i prije ove pandemije. Posebno se to odnosi na ubiranje plodina u kratkom roku u velikoj količini obzirom na tehnološke rokove, što će se kroz sljedećih 20-tak dana pojačano epidemijom COVID 19 dodatno negativno odraziti na berbu koja upravo počinje prvo u zaštićenim prostorima (staklenici i plastenici) a nastavit će se i sa sjetvom i berbom u ostatku nadolazećeg perioda za 2020 godinu. 

Istovremeno svjetska opskrba hranom pod pojačanim je rizikom zbog epidemije korona virusom, a opskrba hranom širom svijeta nailazi na sve veće prepreke, uključujući ograničenja izvoza kojima veliki proizvođači žele osigurati opskrbu svojih građana u uvjetima pandemije.  Postoji bojazan da bi neke vlade mogle ograničiti protok osnovnih prehrambenih proizvoda kako bi osigurale domaću opskrbu s obzirom na poremećaje u nabavnim lancima.

„S ovim mjerama, koje moraju biti brzo usvojene, država bi potaknula domaću proizvodnju i osigurala opskrbu stanovništva hranom te smanjila pritisak na državni proračun. Uslijed mogućeg smanjenja proizvodnje u Europi i otežane opskrbe te zatvaranja nekih zemalja za izvoz, čemu i sada svjedočimo, tržište bi moglo biti zakinuto za neke vrste proizvoda i hrane. Hrvatska kao velika uvoznica hrane mogla bi biti na udaru prije svega u opskrbi proizvoda u kojima nismo samodostatni – svinjskog mesa, mlijeka, povrća i voća.“ističe predsjednik HUP-Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede Dalibor Kezele. 

Brojne zemlje EU, poput Austrije, Njemačke i Francuske pozivaju na „poljoprivredni patriotizam“ te angažman nezaposlenih na rad u poljoprivredi zbog nedostatka sezonskih radnik uslijed zatvaranja granica.  Austrija i Francuska su već otvorile posebne web stranice na kojima pozivaju nezaposlene/volontere da se prijave za sezonski rad u poljoprivredu u iduća tri mjeseca (berba šparoga, voća, povrća i sl.). 

Njemačka je otišla korak dalje te radi na izvanrednim mjerama poput angažmana radnika iz drugih sektora poput ugostiteljstva. Najavljeno je usvajanje privremenih fleksibilnih rješenja kao što je ublažavanje propisa o honorarnim poslovima ili nedjeljnom radu i dr. Njemačkoj trenutno nedostaje preko 280.000 sezonskih radnika u poljoprivredi, u Francuskoj se procjena kreće oko 200.000 radnika, dok u Austriji nedostaje 5.000 radnika koji bi radili u žetvi, a u industriji prerade mesa čak  9.000 radnika.

„Vlada RH ima ustavnu obvezu osigurati hranu za svoje stanovnike, a sada je prilika za napraviti ozbiljan zaokret u poljoprivredi. Konkretne mjere potrebne su nam odmah kako bi osigurali opskrbu i uklonili prepreke u proizvodnji. Uz sve nužno potrebne propisane epidemiološke mjere, no još uvijek bez stručnih smjernica za organizaciju nesmetane proizvodnje u vrlo složenim tehnološkim procesima proizvodnje hrane, problem sa samo jednom inficiranom osobom može zaustaviti čitave pogone i dodatno opskrbu dovesti pod upitnik. Radi toga je hitno potrebno imati plan i razrađene sve „B opcije“ ne samo na razini  kompanija nego i sektora u cjelini. A nakon krize potrebno je poraditi na cjelovitoj promjeni poslovnog modela u poljoprivredi, podizanju proizvodnje i samodostatnosti te svijesti kako je poljoprivreda i proizvodnja hrane jedna od najvažnijih strateških grana gospodarstva i u ovim okolnostima jasno vidljivo da je dostupnost hrane stanovništvu i pitanje nacionalne sigurnosti.“, navela je Milka Kosanović, direktorica odnosa s članstvom HUP-a.

Hrvatski kuharski savez pokrenuo on-line natjecanje #OstaniDomaIKuhaj

0
tanjur

S obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju izazvanu corona virusom (COVID-19) Hrvatski kuharski savez je odgodio sva daljnja natjecanja, no ista će biti održana tijekom 2020. godine, a u skladu s poboljšanjem zdravstvene situacije u Hrvatskoj.

U cilj animacije kuhara i slastičara da prezentiraju kulinarska znanja i vještine, u ovoj novonastaloj situaciji, Hrvatski kuharski savez je pokrenuo prvi krug on-line kuharskih natjecanja #OstaniDomaIKuhaj! Natjecanje će se provoditi u više kola, na tjednoj bazi, svaki puta s različitom temom sve do obustave restriktivnih mjera o radu u ugostiteljskim objektima i preporuci o neizlasku iz svojih domova.

#OstaniDomaIKuhaj je individualno natjecanje u kojemu mogu sudjelovati svi kuhari bez obzira na mjesto zaposlenja, a ovotjedni zadatak je priprema glavnog jela od pilećeg batka i kokošjeg jajeta. U natjecanju sudjeluju svih kuhari i entuzijasti koji do srijede, 01. travnja, do 12:00 sati dostave na e-mail HKS-a, hks@kuhar.hr, tri fotografije jela pripremljenog na zadanu temu te normativ i kratki opis pripremljenog jela. 

U ocjenjivanju jela sudjeluje ocjenjivački sud HKS-a te ocjenjivači putem društvene mreže Facebook (u omjeru 50:50), a za pobjednika natjecanja HKS je pripremio vrijedne poklon pakete.

Ovim putem pozivamo sve kuhare i slastičare da kvalitetno provedu vrijeme u izolaciji te svojim kulinarskim kreacijama uvesele naše Facebook pratitelje te, naravno, osvoje i vrijedne nagrade.

Više detalja o natjecanju potražite na kuhar.hr i Facebook stranici Hrvatskog kuharskog saveza.

Boris Johnson pozitivan na Koronu

0

Britanski premiijer Boris Johnson objavio je danas kako je pozitivan na korona virus u video obraćanju Britancima iz samoizolacije svog doma.

– Želim reći kako sam proteklih dana imao blage simptome korona virusa, odnosno povišenu temperaturu i blagi kašalj. Na savjet glavnog zdravstvenog savjetnika testirao sam se na korona virus i rezultat je pozitivan. Radim od kuće i u samoizolaciji sam što je ispravna stvar za učiniti. Ali, zahvaljući modernog tehnologiji normalno komuniciram sa svojim timom. Želim zahvaliti svima koji se bore protiv ovog virusa, kako zdravstvenim radnicima, tako i policiji i socijalnim radnicima i brojnim volonterima – rekao je britanski premijer te je pozvao sve Britance da izdrže i da se pridržavaju pravila i mjera koji su uvedeni i na Otoku kako se virus ne bi širio.

– Bitno je da se držimo pravila karantene, da se virus ne širi od kućanstva do kućanstva i tako ćemo ga pobijediti zajedno. Ostanite doma – poručio je Johnson Britancima.

U trenutku pisanja ovog teksta od virusa je u svijetu zaraženo oko 550 tisuća ljudi po službenim podacima, a preminulo ih je gotovo 25 tisuća. Više od 124 tisuća ljudi je ozdravilo od Covida-19.

Upute stožera Civilne zaštite Grada Zagreba

0

Upute za ponašanje u slučaju potresa.

Na linku stranice Moj Zagreb možete pronaći sigurne zone prilikom potresa.

https://moj.zagreb.hr/#/e-service/dynamic/security/earthquake-evacuation-map

0ObožavateljiLajkaj
0PretplatniciPretplatiti