Svako zlo za neko dobro 1. dio

0
527

Pojavom pandemije COVID-a 19 cjelokupni život izgubio je svoj svakodnevni okvir. Uspostavljene vrijednosti, kako socijalne tako i ekonomske izgubile su dogovorenu vrijednost. Svijet je stavljen na prekretnicu i svakome je postalo jasno da prestankom pandemije više nikada neće biti isti.

Pitanje koje ljudi sebi postavljaju: je li to dobro ili nije. Nabrojimo neke promjene, posebno promatrajući našu državu.Prije svega, uz socijalu, zdravstvo je kod nas najosjetljiviji dio državnog sustava i najveći potrošač državnog proračuna. Zdravstvo je opterećeno odlaskom stručnog kadra, nedovoljnom opremljenošću, sada se ispostavilo, dovoljnog broja bolničkih objekata. Nasljeđeni sustav solidarnog učešća i pristupnosti zdravstvenoj usluzi gotovo je presudan u trenutno zadovoljavajućoj slici kontrole širenja epidemija COVID-a. Zaraženi građani iz tog razloga neće, kao npr. u USA postati socijalni slučajevi. Opterećenost zdravstvenog sustava pokazala je strukturne nedostatke u organizaciji usluge, kao i točke pucanja zbog nedovoljne stručne ekipiranosti. S druge strane, tradicija preventivnog zdravstva s rodonačelnikom Andrijom Štamparom upravo je ostavila duboki trag koji je sada izronio kao nit vodilja kojom se mnogi ravnaju. Povijesni ostaci pokazati će se u našem slučaju kao ona razlika koja nas svrstava među zemlje koje se uspješno bore s pandemijom.

Posebno pitanje je što će se dogoditi sa našom ekonomijom? Tridesetogodišnje sustavno uništavanje privrede i rasprodaja nacionalnih strateških tvrtki sada pokazuje svu svoju tragičnost. Turizam i uslužne djelatnosti, koje su temelj današnje hrvatske ekonomije jednostavno su zaustavljene. One ne mogu djelovati dok traje pandemija jer je u njihovoj osnovi kretanje ljudi i roba, što trenutačno nije dopušteno. Temelj našeg sustava trenutno nije djelatan. S druge strane, on nije djelatan niti u drugim zemljama, koje imaju sačuvane proizvodne kapacitete, koje ne mogu koristiti niti u potrebnoj količini dostavljati njihove proizvode. Ovo je, koliko god suludo zvučalo, jedini mogući trenutak da se okrenemo sebi i pokrenemo proizvodnju, kako industrijsku, tako i poljoprivrednu. Uvoz će neminovno stati na određeno vrijeme. Neće biti moguć. Život ima svoj tijek. Uz pandemiju, Zagreb je pogodio jaki potres. Velik broj zgrada je oštećen i podložan rušenju ili obnovi. Za to će sve trebati materijal, radnici. Jedino gdje će to biti moguće pronaći je upravo ovdje. Pandemija će uvesti reda u tržišnu utakmicu proizvodnje i distribucije hrane, čineći ono što je država odbijala uraditi, a to je spriječiti nelojalnu konkurenciju. Unatrag dva desetljeća postali smo smetlište stare, nekvalitetne ali stoga cjenovno prihvatljive hrane. OPGovi su relativno brzo odgovorili ovom izazovu. Oslonjeni na prodaju na veliko, prekupcima ili tržnim centrima, počeli su sa oglašavanjem i prodajom od vrata do vrata. Velika prednost ovoga je točno planiranje dnevnih potreba tržišta i sigurna naplata. Naravno, skloni prilagodbi, unaprijediti će poslovanje ili ga u najmanju ruku održati.

Branko Kuzele