Gospodarenje otpadom

0
482
Kako gospodariti otpadom, nova kolumna na Javno.hr

Gospodarenje otpadom, njegovo zbrinjavanje i recikliranje predstavljaju jedan od velikih problema Zagreba i njegove države. Iz tog razloga odlučili smo posvetiti značajnu pažnju problemu gospodarenja otpada kako bi kroz tekstove podigli svijest o važnosti što učinkovitije organizacije njegovog rješavanja.

dr. sc. Zlatko Milanović, novi kolumnist portala “Javno.hr”

Zlatko Milanović naš je novi kolumnist. Diplomirao, magistrirao i doktorirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, gdje je radio i četrdeset godina bio honorarni asistent. Predavao je i na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu, te na Zdravstvenom veleučilištu i Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. Autor je niza stručnih i znanstvenih radova iz područja energetike i osobito gospodarenja otpadom. Autor i koautor je niza knjiga vezanih uz otpada (Deponij, trajno odlagalište otpada, Otpad nije smeće, Procjedna voda, Odlagališni plin, Mehanička obrada otpada, Izbjegavanje smanjivanje, prevencija otpada i druge. Organizirao Simpozije o gospodarenje otpadom u Zagreb od 1990 godine. Osnivač i glavni urednik časopisa Gospodarstvo i okoliš.

Kako bi predstavili tematiku kojom će se baviti u svojoj kolumni, napravili smo uvodni razgovor

Poštovani g. Milanović kako bi ocijenili sadašnju razinu zbrinjavanja otpada u Hrvatskoj, poglavito Zagrebu?

Molim na početku da ne govorimo o zbrinjavanju otpada, nego o gospodarenju otpadom. Otpad je vrlo složen interdiscipliniran problem, koji zahtijeva sustavno i usklađeno djelovanje različitih struka i društvenih sredina. Sve zemlje, uključujući najrazvijenije zemlje, su imale i imaju probleme s otpadom. Krajem prošlog stoljeća, tragom spoznaja i prikupljenih iskustava se pokazalo da je Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom (CSGO) jedino rješenje.

Već 1990. godine na stručnom skupu u Zagrebu je promoviran CSGO. U to vrijeme u Zagrebu započinje niz projekata odvojenog sakupljanja (stakla, papira, PET i MET ambalaže, problematičnih tvari), otvara se prvo reciklažno dvorište i u RH prva javna kompostana. Proizvoden je i prvi kućni komposteri, te provodena izvrsna edukativna akcija „To je to“. Počelo je projektiranje i zatim radovi na sanaciji najvećeg smetlišta u RH. Nositelj svih tih aktivnosti bila je tvrtka ZGO Zagreb, a na stručnom skupu u Ljubljani grad Zagreb je istican kao primjer odgovornog gospodarenja otpadom.

Do tih pozitivnih promjena dolazilo je u vrijeme domovinskog rata i vrlo otežanih gospodarskih uvjeta. Ipak projekti zaštite okoliša i gospodarenje otpadom su nailazili na svekoliku podršku vlasti i javnosti. Početkom milenija se osnivaju Agencija i Fond za zaštitu okoliša, te usvaja Strategija gospodarenja otpadom. Hrvatska se nalazila u tranziciji i potrošački mentalitet dolazi u središte interesa javnosti. Problemi otpada prvenstveno se vezani uz pojedinačne lokalne protestne akcije. U Akcijskom planu za ulazak RH u Europsku uniju, između ostalog, kao glavne probleme otpada se ističe nedovoljna edukacija i naročito neprovedba propisa.

Ulaskom RH u EU, srpanj 2013. godine, usvojen je Zakon o održivom gospodarenju otpadom (ZOGO) koji se temelji na legislativi EU. Između ostalog već tada je određena obveza odvojenog sakupljanja otpada, ali isključivo u okviru CSGO. Iz teško razumljivih razloga gotovo pet i više godina kasnije nisu učinjeni veći pozitivni pomaci, pače došlo je do nazadovanja. Primjerice smanjenje odvojenog sakupljanja i recikliranja otpadnog papira u Zagrebu je ostalo bez javne pozornosti.

U RH nekoliko  manjih sredine izvrsno se razvija CSGO, ali prema Izvješću za 2018. godinu nadležnog ministarstva (Tablica 12.) udio miješanog komunalnog otpada (MKO) u sakupljenom komunalnom otpadu još uvijek je 80 posto mase sakupljenog komunalnog otpada. U Splitsko-dalmatinskoj županiji, drugoj po broju stanovnika MKO sudjeluje sa čak 87 posto, a u 12 posto jedinica lokalne samouprave, odnosno pet godina od usvajanja ZOGO, još nije ni započelo odvojeno sakupljanje.

Aktualni Plan gospodarenja otpadom RH 2017. – 2022. se temelji na razvitku odvojenog sakupljanja komunalnog otpada. Prema EU ciljna stopa je 50 posto recikliranja, a ne odvojeno sakupljanje. U takvoj situaciji, prema podacima Eurostata, Hrvatska se nalazi među tri EU zemlje najviše odlažu otpad. S druge strane Zagreb je prije nekoliko godina (vjerojatno greškom u dostavi podataka?) proglašen europskom metropolom koja najgore gospodari komunalnim otpadom.

Objavom rezultata za 2019. i osobito za 2020. godinu u RH se očekuju bitno bolji rezultati, koji će ipak biti ispod EU ciljanih vrijednosti za povećanje recikliranja, te smanjivanje odlaganja i naročito odlaganja biorazgradivih frakcija komunalnog otpada. U određenoj mjeri zanemareni su problemi proizvodnog otpada (prvenstveno građevnog otpada) i naročito otpadnog mulja. U RH još nije dovoljno potican razvoj ekološke industrije, kao izuzetnog važnog čimbenika razvitka suvremenog gospodarstva.

Mnogo je napisa o problemima zbrinjavanja otpada, posebno o cijeni? Koliko su stručni i činjenično utemeljeni obzirom da mnogi novinari nemaju stručne uvide?

Otpad je središnji problem zaštite okoliša. U RH nema još dovoljno znanja i motivacije za promjenu postupanja s otpadom. Odlaganje otpada je najjednostavniji i „najjeftiniji“ način postupanja s otpadom. Stručnjaci upozoravaju da je odlaganje otpada uzrokuje kratkoročno i osobito dugoročno najveće ugroze okoliša i naročito zdravlja ljudi. Projekti sanacije smetlišta odnosno neuređenih odlagališta su nekoliko puta skuplji od troškova gradnje uređenog odlagališta prije početka odlaganja. Upravo zbog opasnosti odlaganja otpada legislativa EU inzistira na postupnom izbjegavanju odlaganja.

Toj činjenici mediji ne pridaju pozornost. S druge strane u središtu medija u RH je opasnost od plaćanja penala EU, a sustavno se zanemaruju opasnosti odlaganja. Promoviraju se brzo lako provediva rješenja i primjeri iz razvijenih zemalja, a ne navode se troškovi gospodarenja otpadom u tim zemljama. Nedovoljno educirani novinari promoviraju brza i lagano provediva rješenja. Kvazi educirano društvo vrlo rado prihvaća rješenje otpada koje ništa ne košta, dapače još će se na otpadu i zaraditi.       

Kada promatrate organizacijski ustroj od odabira izvođača, načina prikupljanja I njegovog zbrinjavanja, što vam se nameće kao glavni problem?

Kada je otpad već nastao treba ga na mjestu nastanka odvojeno prikupiti i redovito odvoziti do mjesta konačne dispozicije. Načini i učestalost odvojenog prikupljanja komunalnog otpada treba prilagoditi lokalnim uvjetima. Bez kritične distance ne treba u RH prihvaćati tuđa iskustva.

Zakon propisuje za koje vrste komunalnog otpada su jedinice lokalne samouprave dužne organizirati odvojeno prikupljanje.. Vrlo je važno da se uz odvojeno sakupljanje reciklabilnih vrsta osigura i odvojeno prikupljanje  problematičnog otpada (opasnih otpadnih tvari iz kućanstva). Ključna karika odvojenog sakupljanja komunalnog otpada je edukacija i naročito stalna komunikacija sa građanima.

Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, i to osobito sustavom dolaženja po otpada („od vrata do vrata“) je prioritet prema Planu gospodarenja otpadom RH, ali to nikako nije konačni cilj. EU naročito upozorava da ako odvojeno prikupljeni otpad završi na odlagalištu (ili još gore u prirodi) dodatno se ugrožava okoliš i naročito zdravlje ljudi.

Recikliranje i biološku energijsku oporabu otpada osiguravaju gotovo isključivo privatne tvrtke. To je vrlo osjetljiva točka, koja omogućava učinkoviti razvitak ekološkog tržišno konkurentnog gospodarstva. S druge strane povezivanje javnog i privatnog gospodarstva je vrlo rizično, te može prouzročiti nepotrebne sukobe i povećavanje troškova. Izuzetak je tehnika kompostiranja (internog recikliranja), koja se uspješno može organiziratii na razini svake općine grada. Nažalost u RH kompostiranje se gotovo izbjegava.

Moderne tehnologije nude nova rješenja, ali i izazove zbrinjvanja novih oblika otpada za koje je potrebno pronaći prihvatljive načine obrade?

Moderne tehnologije nude nova rješenja, ali i izazove zbrinjavanja novih oblika otpada. Primjerice ubrzano raste količina elektronskog otpad je opasni otpad, ali sadrži naročito vrijedne metale koje treba reciklirati.

Suvremeno odnosno moderno poimanje otpada kao resursa u kojem su pohranjeno brojne prirodne vrijednosti (sirovine, energija). Temeljem takvog promišljanja sve češće se umjesto cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom govori o cjelovitom sustavu gospodarenja resursima.

U prošlom stoljeću za otpad se rabio naziv smeće, koje je sam negdje „čim dalje i čim brže“ od mjesta boravka zbrinuti. Nastavno se pokazalo da je smeće odnosno miješani komunalni otpad (MKO) čije odlaganje je povezano s neprocjenjivo velikim rizicima. Tragom tih promišljanja u EU je utvrđena potreba obrade otpada prije odlaganja. U novom mileniju je dokazano da otpad treba prvenstveno oporabiti (materijalno i/ili energijski), a tek zatim obraditi prije odlaganja.

Međutim niti odlaganjem niti obradom niti oporabom ne rješava se problem otpada. O otpadu treba promišljati već prije nego što je otpad nastao. Moderno gospodarenje otpadom polazi već kod promišljanja o dizajniranja novih proizvoda. Prije početka proizvodnje novog proizvoda treba znati i osigurati uvjete oporabe nakon korištenja (Analiza životnog ciklusa). Otpadni plastični proizvodi su jedan od primjera neodgovornog pristupa problemu otpada. Sada je javnost svjesna problema otpadne plastike, ali se uporno zanemaruje činjenica da se u EU još uvijek oporabljuje samo trećina godišnje proizvodnje plastike!

Za kraj kako vidite kratkoročno, a kako dugoročno zbrinjavanje otpada na primjeru Zagreba?

Prethodno su opisane prednosti i mogućnosti suvremenog pristupa problemu otpada. Na tim osnovama se nalazi i dugoročne rješenje za grad Zagreb. Primjerice ne bi se trebalo više dogoditi, da Zagreb ugovori novi projekt kao recimo Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV) kojim se obveza zbrinjavanja otpadnog mulja prenosi na Zagreb. Godina nakon što je proradio UPOV i dalje nije riješen problem otpadnog mulja.

S druge strane kratkoročno rješenje polazi od potrebe edukacije i komunikacije sa građanima. Činjenica je da građani nedovoljno su upoznati kako i gdje se oporabljuje odvojeno prikupljeni komunalni otpad. Mediji prvenstveno objavljuju vijesti o problemima. Za grad Zagreb dukacija i komunikacija su apsolutno prioritetne kratkotrajne i dugoročne mjere.

Zagreb ne može sam riješiti problem gospodarenja svim vrstama otpada. Primjerice otpadna je plastika globalni problem. Gospodarenje otpadom u Zagrebu ključno utiče na gospodarenje otpadom u RH. Zagreb je prednjačio u RH i okolnim zemljama u uvođenju niza novih modernih tehnologija. Početkom novog milenija dolazi do zastoja, a u javnosti  se zanemaruju da Zagreb primjerice vrlo dobro kompostira biootpad i reciklira građevni otpad. Zagreb je prvi uredio odlagalište na kojem se jedinom u RH iz odlagališnog plina proizvodi električna energija.

U svakom slučaju Zagrebu trenutno premalo komunalnog otpada oporabljuje, iako je stopa odvojenog prikupljanja komunalnog otpada veća od prosjeka RH. Gospodarenje komunalnim otpadom u Zagrebu treba temeljiti na CSGO stručno određenog prema AŽC. Javnost treba biti stalno uključena u odabir između nekoliko varijanti. U konačnici ne treba prezati ni od izjašnjavanja za ključne projekte putem referenduma.