U novinarstvu svako ima pravo na naplatu autorskih prava, pa i fotografi

0
334

Saša Paparella objavio je na stranicama “Poslovnog Dnevnika” (www.poslovni.hr) razgovor sa Valentinom Wiesner predsjednicom ‘Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava’. Razgovor zbog njegove važnosti prenosimo u cijelosti i bez fotografije kao potpore obrani autorskih prava naših kolega fotografa.

Ove subote održava se izborna skupština Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava, na kojoj 700 članova DZNAP-a bira novo predsjedništvo, NO i tajnika. Cilj DZNAP-a je poboljšanje društvenog, ali i materijalnog statusa novinara – ta udruga godišnje uprihodi oko dva milijuna kuna na ime autorskih prava od novinarskih tekstova, radio i TV sadržaja koje su tri domaće press clipping agencije prodale svojim klijentima.

Od tog iznosa, 20 posto ide ZAMP-u za naplatu novca od tih agencija, brigu o isplati autorima i pravno savjetovanje u vezi autorskih prava. Preostali iznos ravnopravno dijele nakladnici i autori, a potom se 70 posto novinarskog dijela uplaćuje autorima s liste od 150 najcitiranijih. Ostatak od 30 posto dijeli se kao glavarina na sve članove DZNAP-a u jednakim iznosima. Skorašnja skupština bila je povod za razgovor s aktualnom predsjednicom DZNAP-a, Valentinom Wiesner.

U pregovorima s domaćim press clipping agencijama vođenim prije dvije godine, pretočenima u ugovor koji je vrijedio do početka 2020., uspjeli ste dogovoriti povećanje naknade autorima i povećati prihode oko 40 posto. Zašto se sada iznova pregovara?
U međuvremenu smo u sklopu relicenciranja od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo ishodili proširenje licence i na kolektivnu zaštitu fotoreportera. Zato je DZNAP u rujnu 2019., tri mjeseca prije isteka ugovora, raskinuo postojeći ugovor s agencijama koji nije obuhvaćao fotoreportere, tako da one od 1. siječnja nemaju važeći ugovor temeljem kojeg distribuiraju novinski sadržaj. Cilj nam je monetizirati naplatu distribuiranja fotografija. Baš poput teksta, niti fotografija nije besplatna, a nju korisnik press clippinga također dobije u okviru skeniranih tekstova. Nakon nekoliko mjeseci pregovora s press clipping agencijama, tijekom kojih nismo uspjeli postići dogovor, ušli smo u drugu fazu u kojoj smo zatražili i vanjsku arbitražu od njihove krovne udruge pri HGK. Nadamo da ćemo do kraja ovog kvartala postići dogovor kako bi i agencije mogle nastaviti poslovati u legalnoj sferi, a mi naplatiti naknadu za kolege fotoreportere. Polazište DZNAP-a je da naknada za fotografiju treba biti jednaka naknadi za novinarski tekst. U pregovorima nastupamo zajedno s nakladnicima, a ako ne bude rezultata, pokrećemo postupak donošenja cjenika preko Vijeća stručnjaka. Taj proces bi se mogao odužiti, no agencije moraju raditi, a njihov biznis se bazira na našem radu, pa smo svi motivirani za postizanje dogovora.

Koliki se prihod može očekivati od naknada za fotografije?
To je varijabilna kategorija jer ne možemo znati koliko će fotografija biti distribuirano uz neki tekst. Prosjek je dosad bio oko 2,5 fotografije, no to je razdoblje u kojem su klijenti clippinga fotografiju dobivali ‘na poklon’, naknada nije plaćana. Na njima je da se dogovore što će sadržati proizvod, koliko fotografija ide uz tekst.

Neki članovi DZNAP-a zalagali su se i za veće vrednovanje kvalitete u odnosu na kvantitetu, navodeći kako kratka vijest nije jednako vrijedna kao priča s naslovnice?
Često se spominjalo da neki tekstovi imaju veću težinu od ostalih, a njihovi autori su na popisu 150 najcitiranijih nisko ili uopće nisu zastupljeni. Na kraju uvijek dođemo do činjenice da se ovakav sustav naplate temelji na prodaji, a ne na kvaliteti tekstova. Raspoređuje se novac od konkretnih sadržaja koje su agencije prodale svojim klijentima, tvrtkama i ministarstvima, institucijama koje uglavnom kupuju tekstove o sebi ili nekoj temi koja ih zanima, bez obzira koliko je kupljeni tekst opsežan ili kvalitetan. Svjesni smo da taj sustav zatire bit novinarstva i da je nepravedan u kontekstu društvene relevantnosti, no ovdje je jedini kriterij prodaja, a novinarski rad se posebno vrednuje kroz nagrade struke koje dodjeljuje HND. Kako bi ta nepravda bila što manja mi svim našim članovima isplaćujemo glavarinu, ai preko našeg Fonda za autorstvo dijelimo potpore za razne projekte vezane uz zaštitu autorskih novinarskih prava, čime jačamo branšu i autore. Ti su projekti sve seriozniji i korisniji kao alat zaštite autorskih prava. Među onima koje smo financirali u 2019., završen je Priručnik o alatima za provjeravanje autentičnosti vijesti i multimedijalnih zapisa na internetu, potom dokumentarni film o piratiziranju medija u fazi je montaže, a gotov je i projekt o umjetnoj inteligenciji u kontekstu autorskih prava.

Najavljivalo se i širenje naplate na državne institucije koje na svojim web stranicama prenose novinarske tekstove bez plaćanja naknade i time krše autorska prava?
Da, i to nam je u planu. Cilj nam je maksimalno širenje područja monetizacije na sva mjesta gdje se čitaju novine, na tijela državne i javne uprave, web clippinge koji nude pristup bazama podataka s uvidom u medijske obnove, što je zapravo press clipping za koji se ne plaća nikakva naknada. Svi oni distribuiraju i monetiziraju novinarske sadržaje.

EU je lani donijela važnu Direktivu o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu, što je DZNAP tada ocijenio kao “pobjedu prava koja proizlaze iz intelektualnog vlasništva nad snažnim lobističkim pritiscima monopolističkih internetskih platformi”, kao što je primjerice Google. Što ta direktiva znači?
Znači da će novinari i izdavači ubuduće participirati u prihodu koji monopolističke internetske platforme ostvaruju od reklama, vežući ih uz sadržaj koji mi proizvodimo. Tako ostvaruju velike prihode, a mi kao kreatori, ali i izdavači kao naši poslodavci, nemamo ništa od toga. Ovo je najintenzivnije razdoblje otkako postoje novinarska autorska prava jer se podigla svijest da svi oni čiji se sadržaji svrstavaju u intelektualno vlasništvo moraju biti adekvatno obeštećeni ako se netko koristi njihovim radom. Ne smijemo zaboraviti ni bazičnu zaštitu od piratizacije -treba nametnuti kao standard poštivanje zakonske odredbe da svi koji prenesu neki tekst ili fotografiju moraju potpisati autora, kao i redakciju koja je primarno objavila taj medijski sadržaj. Možemo reći da je DZNAP jedan od pionira u kolektivnoj zaštiti novinarskih autorskih prava, pa nas je i Europska federacija novinara pozvala na radionicu o Direktivi, da razmijenimo iskustva s kolegama iz drugih država.

Direktiva će biti ugrađena i u novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, a u čiju radnu skupinu su uključeni i predstavnici DZNAP-a?
Implementiranje Direktive u nacionalne zakone otvorit će mogućnost pregovora s internet platformama. Direktiva navodi da se naplata mora provoditi, ali ne definira visinu naknade, kažu samo da mora biti pravična. Predstavnike internetskih platformi tek čekaju pregovori s novinarima i nakladnicima u svakoj pojedinačnoj državi EU. Monopolističke kompanije sigurno će pružati intenzivan otpor, računamo s tim. Predstavnik Google bio je u Hrvatskoj neposredno prije donošenja direktive, htio se pojedinačno sastati s predstavnicima kreativnih industrija, novinara, nakladnika… vjerojatno tražeći slabe karike u lancu. Nismo pristali na to, došli smo svi zajedno. Kad je posrijedi novi zakon, na kojem i mi radimo, plan ministarstva je da njegov nacrt dođe u javnu raspravu prije ljeta. Očekujemo da ćemo kroz implementiranje Direktive u taj zakon proširiti naplatu naknade od velikih internetskih platformi, ali i na druga područja gdje se distribuiraju novinarski sadržaji bez naplate naknade, što je zapravo krađa autorskog djela, jer nemaju dozvolu za distribuiranje i ne plaćaju ništa. Po Direktivi svi autori imaju pravo na naknadu, pa čak i ako ga već konzumiraju kroz plaću, ako nakladnici ostvaruju nesrazmjerno veći ‘ekstraprihod’ od nekog autorskog djela, autor mora ostvariti pravičan udio. Autorska prava nikad nisu do kraja prenosiva, čak ni kad je to i ugovoru s nakladnikom izričito navedeno. Zakoni reguliraju činjenicu da su autori vezani uz svoj rad kao i umjetnici uz svoja djela, pa uvijek imaju pravo na pravičnu naknadu.

Odnosi DZNAP-a i nakladnika u početku nisu bili dobri, no sada puno bolje surađujete, pa eto čak i zajedno pregovarate s trećim stranama?
Nakladnici su postali konstruktivni od trenutka kad su prihvatili način na koji funkcionira kolektivna zaštita autorskih prava. Bilo bi loše da se s našim poslodavcima gledamo preko nišana, trenutačno u ovom segmentu imamo fer model u kojem naknade dijelimo 50:50. Nama treba njihova platforma za plasiranje sadržaja, jer svakom je novinaru i fotoreporteru cilj veći doseg pa je i naš cilj da nakladnici budu što jači jer ćemo tada i mi imati osnove da participiramo u dobrim rezultatima. Njima bi trebao biti cilj zadovoljna i motivirana radna snaga, a to je i korisno za cijelu zajednicu – ako smo mi slabi, ranjiviji smo i na razne pritiske. Novinari su uistinu pod teškim pritiscima, a nikad nisu bili važniji za naše društvo.

Autor: Saša Paparrela, https://www.poslovni.hr/