Rusija je velesila, sviđalo se to nekom ili ne!

0
322
Vladimir Putin, predsjednik Rusije

Naš najbolji reporter, Robert Valdec, pokrenuo je portal čiji slogan je ‘Out of mainstream’. Da je na tragu potpuno drugačijeg pristupa nekim od osnovnih uvriježenih mainstream medijskih zagovaranja poželjnog mišljenja o vanjskoj politici dokazuje i članak koji je napisala Jelena Jurišić, a mi ga u cijelosti prenosimo.

‘Majčica’ Rusija

Ono kad bubneš i ostaneš živ: „Rusija je, realno, velika sila samo po svojoj geografskoj veličini, prirodnim resursima koji s time dolaze, po svojoj povijesti i mjestu stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta te po – nuklearnim bojnim glavama, nekoliko tisuća njih“. I skočiš sam sebi u usta!

Jer autor ovog citata htio je ismijati Rusiju, a u biti je naglasio njene osobitosti kao istinske velesile. Taj je pojam tijekom Hladnog rata bio namijenjen samo dvjema državama, Sjedinjenim Državama i pokojnom Sovjetskom Savezu, kao predvodnicama dvaju suprostavljenih vojnih blokova i nuklearnim super silama.  Nakon pada Berlinskog zida i raspuštanja Varšavskog pakta SAD su  na vrhu ostale usamljene, a George W. H. Bush  je 11. rujna 1990. u Kongresu nazvao to novim svjetskim poretkom.  No jednopolarni svijet ipak nije vječno trajao, javno ga je pokopao Vladimir Putin u svom čuvenom govoru na sigurnosnoj konferenciji u Munchenu 2007.

Kako odrediti tko je danas velika sila? I čime? Ako se vodimo hladnoratovskim mjerama, po principu vodstva vojnog bloka to su samo SAD, a po principu posjedovanja nuklearnog  oružja popis je puno duži – opet SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i, neslužbeno, Izrael. Aleksandar Dugin, autor teorije multipolarnog svijeta, smatra kako status pola određuju njegova geopolitička, ideološka i gospodarska moć te je takvima nazvao SAD, Kinu i Rusiju.

Geopolitička moć svake od njih je neosporna, ideološka i ekonomska moć očite su za SAD i Kinu, dok se Rusiji kao ideologija pripisuje euroazijatstvo, a ekonomski je moćna zbog njenog bogatstva sirovinama, posebno energentima, kojima dominira u Euroaziji, odnosno geopolitičkim rječnikom Halforda Mackindera rečeno, Heartlandu.

S druge strane, jednom godišnje kada se održava samit G7, od 1997.  do ožujka 2014. G8, kada je Rusija suspendirana  zbog aneksije Krima, mediji nas izvještavaju o sastancima sedam najmoćnijih zemalja svijeta. Ovaj forum industrijski najrazvijenijih zemlja svijeta osnovan je nakon velike naftne krize 1973., a čine ga SAD, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Japan, Prema listi zemalja s najvećim rastom BDP-a Međunarodnog monetarnog fonda za prošlu godinu, u prvih sedam gospodarskih najjačih zemalja su Kina i Indija, na 2., odnosno 5. mjestu, a iz „velike sedmorke“ ispali su Italija (8.) i Kanada (10.). 

A kada bi smo za kriterij velesile uzeli, navedene na početku teksta,  geografsku veličinu,  prirodna bogatstva, dugotrajnu povijest države, članstvo u Vijeću sigurnosti, nuklearno oružje i mjesto među industrijski najrazvijenijim zemljama svijeta (Rusija je na 11. mjestu), Rusija, sa SAD-om (bez dugotrajne povijesti) i Kinom (bez prirodnih bogatstava) dijeli prvo mjesto sa zadovoljenih pet od šest kriterija. Za sada, dok joj Zapad sankcije ne ukine.

Jelena Jurišić, Normabel.com