OSOBE S INVALIDITETOM NEMAJU IZBOR: Kada je riječ o stanovanju, često ne odlučuju o tome

0
344
In portal

Trenutno oko 75 posto odraslih osoba s invaliditetom živi sa starijim roditeljem ili skrbnikom i većina ne koristi javne potpore ili usluge, navodi se u novom izvješću organizacije The Arc. Više od polovice obitelji nema plan za budućnost, piše Disability Scoop, a prenosi In portal.

Izvještaj se temelji na ispitivanju 615 osoba u cijeloj Americi, otprilike polovica kojih su osobe s intelektualnim i razvojnim teškoćama, a polovica su članovi njihovih obitelji. Istraživači su također proveli niz grupnih brainstorming sesija sa 111 osoba s invaliditetom i njihovim obiteljima u Illinoisu, državi koja je poznata po tome što odraslima nudi ograničene mogućnosti života u zajednici.

Obitelji su izvijestile o značajnim preprekama u pronalaženju smještaja. Više od polovice ispitanih izjavilo je da im je trenutna životna situacija jedina na raspolaganju. Na pitanje o domu iz snova za sebe ili za voljenu osobu s invaliditetom, više od 60 posto odgovorilo je da bi to bio njihov vlastiti dom ili stan, dok je samo 14 posto navelo grupni dom, a manje od 12 posto dom člana obitelji ili prijatelja.

Nema centraliziranog mjesta za pronalaženje podataka o stambenom smještaju za ovu populaciju, navodi se u izvješću. Umjesto toga, obitelji su rekle da su se za ideje obratile vladinim agencijama, lokalnim centrima za neovisni život, društvenim medijima i neformalnim mrežama obitelji i prijatelja.

Pojedinci s intelektualnim teškoćama i razvojnim poteškoćama rekli su da žele biti uključeni u odluke o tome gdje će živjeti, ali prema često su o tome odlučivali članovi obitelji, stoji u izvješću.

– Tamo gdje živite i karakteristike tog okoliša utječu na toliko mnogo aspekata nečijeg svakodnevnog života. Realnost je da ljudi s invaliditetom nemaju dovoljno opcija i oni su prečesto samo promatrači kada se donose velike odluke o njihovom životu – rekao je Peter Berns, izvršni direktor organizacije The Arc.

– Nadamo se da će ovo izvješće pokrenuti dijalog koji vodi napretku u mogućnostima integriranog stanovanja, te da će potaknuti planiranje usmjereno na osobu i donošenje odluka uz podršku, u trenucima kad se ljudi s intelektualnim i razvojnim teškoćama i njihove obitelji pripremaju za budućnost.