ZAPRAVO I NISMO TOLIKO LOŠI? Donosimo jedan sasvim drugačiji osvrt na PISA rezultate

0
410
rtl.hr

“Novi PISA rezultati nam daju neke zanimljive slike, a svi članci su prilično tendenciozni – pokušava se naglasiti da smo loši (da, nismo dobri), ali kao prvo prosjek se ne odnosi na sve zemlje gdje je testirana PISA nego na OECD zemlje. Na 36 najbogatijih čiji nismo član.
Nadalje, ima puno drugih podataka koji govore interesantne stvari”, zaključuje Davor Maričić i donosi “abecedu PISA rezultata”;

A) Jako smo podfinancirani u odnosu na sve zemlje s kojima bi se htjeli mjeriti, a mnoge EU države preskačemo u bodovima, u mnogim  segmentima zemlje s kojima bi se većina ovdje rado mijenjala po drugim socioekonomskim mjerilima: Italiju, Švicarsku, Nizozemsku, Austriju, Madžarsku, Luksemburg, Izrael, Grčku. Island, Malta… ili koje neki rado spominju kao nekakve primjere bogatstva: Katar, Brunej, Saudijska Arabija…

Recimo, slični smo USA. Koja isto ima uništeno javno školstvo.

ČITALAČKA pismenost

B) sasvim pristojni, i u gornjoj trećini (iako je prosjek visok), pa ne znam što je ispodprosječno (str.53)

C) po “sposobnosti pronalaženja informacija” smo na oko gornje trećine -iznad Švicarske, Islanda, Austrije, Mađarske, Italije, Luksemburga, Slovačke, Grčke, Izraela… slično i “sposobnosti razumijevanja”

Ja znam da svi mislimo da smo mi Hrvati najpametniji na svijetu, ali jbg… tu smo gdje jesmo. Dobro smo i prošli na PISA testovima, kakav nam  je prosječni IQ u državi.

Iako kod “vrednovanja i promišljanja” počne izbijati to naše hrvatstvo 🙂

D) djevojčice su bolje od dječaka

E) kao što će se vidjeti i na ostalim programima, najbolje rezultate imaju GIMANZIJSKI programi (a potom i umjetnički), što je sasvim suprotno s onim što Prpić i drugi tvrde – da se učenike treba pripremati u skladu s potrebama tržišta rada, tj. u STRUKOVNIM školama (koje su pokazale loše rezultate).

Više strukovnih škola značilo bi LOŠIJE PISA rezultate.

(Str. 83, str. 159, str. 183)

F) učenici kod kuće imaju knjige:

– poezija 30%

– klasična književnost 46%

– knjige o umjetnosti, glazbi, dizajnu 49%

– obrazovni računalni program 60% (zanima me na što misle)

– skoro 50% ima manje od 25 knjiga u kući. (str.99)

G) 22% imaju prihode kućanstva manje od 6000 kuna, cca. 40% manje od 9000 (25% bez odgovora) (str.99)

H) 2/3 odvojilo je za obrazovanje manje od 1000 kuna godišnje, 75% manje od 200 eura… dakle ne idu na strani jezik, računalne tečajeve… ništa.

Na str. 101 se vidi i da smo ispodprosječnog ekonomskog statusa

I) usprkos sveopćem mitu da “svi moraju ići na instrukcije”, to je oko 13% učenika.

Gledajući veličine razreda u Hrvatskoj, to je prosječno cca. 3 učenika u svakom razredu.

OK, matematika odskače sa 19%, to je cca. 5 učenika.

J) raduje me što ipak 55% učenika misli raditi, uz 7% bez odgovora i 6% koji se zavaravaju kako neće raditi ni studirati nego putovati i slično

(str.112)

K) ocjene nastavnika su zapravo vrlo dobre i pokazuju da učenici misle da je oko 10% loših nastavnika i da misle da je dobrih cca. 75% (str 114, 115, 116) 

L) stav prema čitanju je katastrofalan. Je li to kriva škola ili RODITELJI????

(str. 126)

Također i navike čitanja (str.127), a da ne govorimo da 26% uopće ne čita knjige.

Sve je ovo kućni odgoj, pa tek onda škola.

MATEMATIKA

M) loši smo, ali u društvu sličnih zemalja, koje su ipak uspješnije po socioekonomskim kriterijima, od Španjolske, Slovačke, Mađarske, SAD, Luksemburga, a i bolji od Izraela, Grčke i daleko bolji od visokofinanciranih poput Bruneja, Katara, UAE… loši smo u najboljim učenicima, ali imamo i dosta ispodprosječnih. (str.153)

A ispodprosječne nam osim osnovnih škola nabijaju STRUKOVNI industrijski, obrtnički i nižekvalificirani programi), dok su GIMANZIJSKI i UMJETNIČKI programi oni koji drže špicu (str.159).

Ponovit ću ono odozgo, za one koji smatraju da treba “pratiti potražnju tržišta” i smanjiti gimnazije a povećati strukovne programe – više strukovnih škola znači lošije rezultata na PISA  testiranju…

N) djevojčice su lošije u matematici. Zašto? Izbija patrijarhalni odgoj, lutke curicama? (str.157)

PRIRODOSLOVNA

O) loše, ispod prosjeka OECD ali ui sredini testiranih, i ipak iznad mnogih OECD zemalja… bogatijih od Hrvatske, pa i sa duljim tradicijama (Italija!), a u društvu sa Španjolskom, Mađarskom, Islandom, bolji od Slovačke, Izraela, Grčke ili naravno onih superfinanciranih arapskih zemalja… do sada nisam recimo spominjao Brazil il Argentinu, koje neki navode kao super primjere slobodnog tržišta ili slično… pa ti su u konstantnom dnu.

(str.179)

P) distribucija nam nije loša (str.183), ali opet se pokazuje velika razlika između GIMNAZIJSKOG, UMJETNIČKOG te STRUKOVNIH programa kao i katastrofalne osnovne škole (str.189).

Je li u osnovnim školama problem vjeronauk, pa djeca ne razlikuju evoluciju od kreacionizma i električnu prirodu munje od božjeg gnjeva, pa pišu gluposti? ili su samo programi loši?

R) Inače, negativni trend u sve tri područja uočava se i u Australiji, Islandu, J. Koreji, Novom Zelandu, Nizozemskoj, Finskoj i Slovačkoj… (str.190)

Također, povećao se broj loših rezultata (razina 2 i niže) i u Kanadi, Finskoj, Belgiji, Češkoj, Islandu, Austriji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Bugarskoj, Kineskom Taipehu, Nizozemskoj, Švicarskoj i Slovačkoj. (str.192)

S) i tu su djevojčice lošije od dječaka… opet patrijarhalni odgoj, plavo i roza? (str.187)

INFORMATIČKE TEHNOLOGIJE

T) zanimljivo da se klinci malo igraju na mobitelima/računalima, nego se mahom dopisuju (str.202, 203, 204), a pokazuju znakove ovisnosti (str.205, prikaz 5.10)

ŠKOLE

U) Čimbenici koji ometaju organizaciju nastave u školi – nedostatak ili neprimjerena infrastruktura (prostori) te nedostatak i neprimjereni materijali (udžbenici, oprema, pribor), (str. 217)

To se vidi i na str.222, gdje kažu da nema dovoljno kvalificiranog osoblja (65%) te kako nema učinkovite online platforme za učenje (50%) te broj i kvaliteta računalne opreme, dostupnost softvera, materijali za nastavnike….

V) Ometajući čimbenici za učenje – nastavnici su očito manji problem, čak i “otpor nastavnika promjenama” nema 60% nastavnika, ali nepažnja učenika (73%), neopravdani izostanci (2x 75%) i nedostatak poštovanja (55%) je očito veći problem.

Kućni odgoj, ponovo?

REZULTATI

Z) Činjenica je da su rezultati ispod prosjeka OECD. Činjenica da smo po rezultatima slični ili bolji od nekih puno ekonomski naprednijih i bogatijih EU zemalja i drugih (Italija, Island, Luksemburg, Izrael, Slovačka, Grčka, Mađarska, Rusija… da ove Katare i Bruneje), koje će po faktorima navedenim na str.232, “…preduvjet za razvoj vještina 21. stoljeća prije svega su temeljna znanja i kompetencije u ključnim područjima: čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti…” – završiti gore nego Hrvatska 🙂 🙂 🙂

Ili možda neće?

Nisu sjajni rezultati, ali kakvo nam je financiranje školstva i posebno društvena klima, utjecaj religije te općenito kriza socijalnih vrijednosti (“prijašnji ciklusi istraživanja pokazali su da su razlike u postignućima u matematici između učenika visoko povezane s njihovim uvjerenjima o važnosti truda i ustrajnosti”), još su ovo i super rezultati.

Kurikularna reforma je već par godina mrtva, to je bilo zadnje što je moglo preokrenuti trend, ali vidimo kako to ide – konzervativna struja je sve razbila i poboljšanja nema na vidiku.

Učitelji traže neku mizeriju od love, a loša polovica države se digne da su neradnici, u EU državi sa praktički najmanjim ulaganjima u školstvo… koja više ne može naći nastavnike za kemiju, matematiku, fiziku, kemiju.

A ulaganja nisu samo plaće učitelja nego radni uvjeti, edukacije učitelja, jer bez učitelja nema boljeg obrazovanja učenika…