IDA PRESTER: ‘Osobe s invaliditetom nisu samo osobe kojima se pomaže, nije to njihov jedini identitet’

0
382
Facebook

Ida Prester, najpoznatija po svom radu u bendu Lollobrigida, nedavno je objavila svoj prvi samostalni singl ‘Šansa’. Sama pjesma zadržala je prepoznatljivi electro pop sound koji je Ida provlačila i u Lollobrigidi no ovo je njena nova samostalna priča, kao i album koji slijedi iduće godine. 

In portal je popričao s ovom neponovljivom glazbenicom i radio/tv voditeljicom, a intervju prenosimo u cijelosti:

Kako si se odlučila na odlazak u solo vode? Što se događa s Lollobrigidom?   

– Nakon 15 godina shvatila sam da o glazbenom procesu znam dovoljno da mogu sve sama odraditi. Otvorila sam obrt, sad sama izdajem i svu svoju muziku, brinem se za spotove, promociju, snimanja… Već dugo se moja Petra iz Lollobrigide rijetko pojavljuje na koncertima, rodila je ove godine i treće dijete, živi i radi u Zagrebu, a ja sam stalno negdje između Zagreba i Beograda. Nastupat ćemo i dalje, ali htjela bih većinu vremena posvetiti solo albumu.

Kako sada pristupaš radu na novim pjesmama u odnosu na prijašnje projekte?

– I dalje kao i prije. Sama uz sintisajzer osmislim tekst pjesme i kostur svih harmonija, strofa, refrena. Onda to dajem bendu ili nekom producentu na daljnju obradu. Jedina je razlika što bih htjela napraviti dosta plesni album, pa pri snimanju pjesama krećem od beata, a ne od odsviranih akorda kao ranije. Bit će to vrlo slično Lollobrigidi, ne ulazim sad u neki skroz deseti žanr, ali ipak malo suptilnije i polaganije. Lollobrigida je većinom punk band, a ja sam u plesno-romantičnoj fazi.

Dobro se sjećam davne 2004. godine, kada je Lollobrigida prvi put puštena na Radiju 101. Kako danas gledaš na početke i jesi li onda mislila da ćeš se za 15 godina još baviti glazbom?

– Apsolutno ne. To je bio moj hobi, zafrkancija. Ali od tada je priča jako narasla, nastupali smo na svim mogućim festivalima, barovima, klubovima po cijeloj regiji. Dobili smo i nekoliko MTV nagrada, poziva na svadbe parova koji su se upoznali na našim koncertima, hrpu poruka od ljudi kojima naša muzika uljepšava živote ili pomaže progurati dan. Sve to mi je totalno promijenilo smjer životnog kretanja, a glazba mi se toliko uvukla pod kožu da je postala ovisnost.

Pripremaš solo album, kada bi trebao izaći?

– Izaći će pred ljeto, prema planu. Marljivo radim, ima puno posla, ali uživam u svemu. Izbacujem singl po singl, već sljedeći je gotov za siječanj, zvat će se ‘Minuta’, a onaj ljetni će se zvati ‘Kvar’. Divan period je preda mnom, puno toga spremam.

Živiš na relaciji Zagreb – Beograd, koja je razlika u životu u ta dva grada?

– Sličan je mentalitet, ipak smo mi samo par sati vožnje odvojeni. Ali ima i dosta razlika. Beograd je dvostruko veći, zato je i ponuda veća. Kafići, restorani, klubovi, dućani… Beograd je grad koji nikad ne spava. Ogroman je i pun adrenalina. Promet je hektičan, gužve su posvuda, ljudi su glasni i temperamentni. Zagreb je zapravo miran, čist i nježan grad. To tek sad znam kad imam mogućnost usporedbe. Beograd je idealan za posjet vikendom i noću, a Zagreb je za dnevne šetnje i uživanje.

Što bi se na ovim prostorima moglo popraviti u odnosu društva prema osobama s invaliditetom?

– Puno toga. Prije svega mislim na inkluzivnost. Na svim razinama. U projektiranju svih zgrada treba razmišljati o prilazima, liftovima, nagibima. U školama treba osigurati prilaze i asistente za učenike s invaliditetom. Sa svim školarcima treba raditi na prihvaćanju drugačijih općenito, pa tako i osoba s invaliditetom, treba organizirati radionice, predavanja. U TV reklamama se trebaju pojavljivati osobe s invaliditetom, uz bok drugim glumcima. U medijima također. Važna je promjena svijesti da osobe invaliditetom nisu samo osobe kojima se pomaže, nije to njihov jedini identitet. Oni su osobe koje imaju svoje interese, talente, sposobnosti i ne treba ih se gledati samo kroz određene dijagnoze. Ima puno prostora za napredak, ali mislim da se kao društvo razvijamo u dobrom smjeru.