ALARM! Nedostatak transfuzijske krvi postao je svjetski problem

0
414
Pixabay

Istraživači koji stoje iza nove studije željeli su utvrditi gdje u svijetu nedostaju zalihe krvi, kako bi se moglo riješiti to pitanje. Određujući količinu krvi koja je potrebna za liječenje određenih stanja i rasprostranjenost tih stanja na globalnoj razini, zaključili su da 61 posto zemalja koje su analizirali nema dovoljnu opskrbljenost krvlju za transfuzije.

Autori primjećuju da svaka zemlja u središnjoj, istočnoj i zapadnoj subsaharskoj Africi, Oceaniji (osim Australazije) i južnoj Aziji nije imala dovoljno krvi da zadovolji potrebe za transfuzijom. Sveukupno, 119 zemalja od njih 195 nije imalo dovoljno zaliha krvi. Među tim zemljama, nezadovoljena potreba za krvlju bila je prosječno 1.849 krvnih jedinica na 100.000 ljudi. Jedinica je otprilike količina potrebna tijekom transfuzije, prenosi In portal.

To je pitanje posebno važno u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, unatoč činjenici da su zemlje s nižim dohotkom općenito imale manju potražnju za krvlju od onih s visokim dohotkom. Bogatijim zemljama je uglavnom potrebna krv za transfuziju kako bi se liječili bolesnici sa srčanim bolestima i oni koji pate od ozbiljnih ozljeda. Zemlje s nižim prihodima, poput onih u subsaharskoj Africi, trebale su krv za liječenje tuberkuloze, respiratornih bolesti i prehrambenih nedostataka poput nedostatka željeza, piše IFLScience.

Istraživači su također otkrili da Svjetska zdravstvena organizacija trenutno podcjenjuje koliko krvi treba darivati ​​da bi se zadovoljila potražnja. Trenutno je postavljen cilj od 10 do 20 donacija na 1.000 ljudi. Međutim, istraživači su otkrili da bi, za zadovoljenje potreba za krvlju u 2017. godini, sve od 195 država trebale podići taj cilj, a neke od istočnoeuropskih država trebaju čak 40 darivanja na 1.000 ljudi.

Dok je otkriveno da u Danskoj postoji najveća opskrba krvlju – 14.704 jedinica krvi na 100.000 ljudi – među zemljama koje najviše pate su Indija, Madagaskar i Južni Sudan, gdje je potražnja 75 puta veća od ponude.

– Ostale su se studije usredotočile na sigurnost krvi, poput rizika od prenošenja infekcija poput HIV-a, ali naša je prva koja je otkrila gdje leži najkritičniji manjak i, stoga, gdje vlade moraju napraviti najviše kako bi povećale donacije, poboljšale transfuzijske usluge i razvile alternative – objasnila je autorica studije Christina Fitzmaurice sa Sveučilišta u Washingtonu.