Gaće na štapu

0
857

Ako se glasine o prodaji državnog udjela u koprivničkoj Podravki i ne obistine već u lipnju – kako spekuliraju upućeni – „ova vlada“ nesumnjivo hoće vrlo-uskoro iznijeti na bubanj još jedan od itekako prorijeđenih obiteljskih dragulja. Činjenica da hektari plodne slavonske zemlje mijenjaju vlasnika u kontekstu bankarske grabeži za imovinom propalog Agrokora, da se strancima ustupaju izvori kvalitetne vode, da se na jadranskoj obali nastavlja divljačka otimačina ponajboljih lokacija u morskom pojasu, da traje razbojnička pljačka hrvatskih šuma… upućuje na samo jedan zaključak: dovršava se pretakanje nekoć društvene imovine u privatnu – pri čemu je posve svejedno čiju. Gorko zamjećuje moja splitska prijateljica da je s nove zgrade nekoć Splitske banke nestao logotip novčarske ustanove, koja je u boljim vremenima stajala za razvojnim projektima u domicilnom gradu i cijeloj Dalmaciji… ode, nakon što su Francuzi izvukli masne „tantijeme“, u ruke panonskim kamatarima. A u sklopu kampanje pred izbore „hrvatskih zastupnika“ u Europskom parlamentu, „premijer“ u istom Splitu arlauče da „nema većih suverenista od članova HDZ-a“, te da stoga birači ne trebaju bacati „glasove onima koji tri dana prije izbora ne znaju kojoj grupaciji pripadaju… ne vjerujte demagozima, izolacionistima, egoistima i onima koji protestiraju, a ne znaju i ne mogu napraviti ništa konkretno za Hrvatsku.“

Udbaško-ustaška mezalijansa, skovana potkraj osamdesetih u bliskoj suradnji s posljednjom garniturom crvenih patuljaka u prisavskoj kockici, itekako je učinila mnogo toga „konkretnog za Hrvatsku“ – od pljačkaške pretvorbe i dogovornog rata do predaje nacionalne imovine u ruke vitezovima tajkunske otimačine, od demografske pohare kakva nije ostajala ni za zloglasnim okupatorima do uništenja socijalnog optimizma u zemlji koja je nekoć prednjačila na prostoru uginule (kon)federacije. Ako postoji drugo ime, osim VELEIZDAJA za plod razornog djelovanja „demagoga, izolacionista, egoista…“ s Trga žrtava fašizma – recite mi ga; ja ga ne mogu izmaštati. Zastrašujuća je vizija ove tužne paradržavice kakva dopire s te adrese: Hrvatsku će u bliskoj budućnosti činiti legija „branitelja“ u ulozi pasdarana „domovinskoga rata“, ušančenih za grudobranom povlaštenih mirovina, „demokratske institucije“ oslanjat će se na legitimitet stečen njihovim glasovima i odabirom falange stranačkih uhljeba, kancerozno nabujala biračkog tijela u „dijaspori“ i preostalih fanatika pod barjakom „imamo Hrvatsku“ – dok će usamljeni vigilanti otpora lunjati besciljno minskim poljem razjedinjenosti i programske smušenosti, uzalud loveći glasove građana koji nemaju kamo otići… osim u unutarnju emigraciju. Da na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti još uvijek ima lucidnih znanstvenika, već bi netko bio doktorirao na temu socijalno-ekonomsko-kulturnog sastava i motiva apstinenske populacije – nije vrag da se sastoji samo od rentijera kojima je „dobro dok ne biju“ i prolupalih lumpen-intelektualaca?!

U robnom transportu postoji kategorija „rastur i kalo“ – dozvoljen, odnosno toleriran, gubitak robe izazvan oštećenjima pri manipulaciji, kvarenjem ili neotkrivenom krađom. Hrvatski rastur i kalo u proteklih 28-i-nešto godina upravo je grandiozan; narodski rečeno: partitokratski šljam uspio je temeljito sjebati sve čega se dotakao, od naftne kompanije do brodogradilišta, od tradicionalnog sustava društvene solidarnosti do sveučilišta. Ali, kruna te podrivačke djelatnosti jest uništenje vjere (pseudo)nacije u ustanove: vjerodostojnost su izgubili redom Ustav i sustav, sudstvo i političke organizacije, obavještajne službe i instituti državne represije i nacionalne obrane. Nikome i ničemu se više ne vjeruje… pa, zahvaljujući kleptokratima na podešnjelom Kaptolu, ni samom Bogu! A kako ikoga uvjeriti da stanovite estetsko-duhovno-inspiracijske vrijednosti imaju i gaće na štapu?